Vidim se tamo ne tako daleke 2020. godine kako sjedim s ekipom u kafiću i razgovarao o tome kako smo prije desetak godina, odnosno 2010 godine, slobodno postavljali postove na servise poput Facebooka, kako smo slobodno pisali blogove i izražavali se bez cenzure, bez da nas gleda neki korporativni div koji je uzeo Zakon u svoje ruke. Kako se nekad tražio internet na Google-u, kako smo bili slobodni, kako smo chatali, forumirali…sa suzom u oku i sjetom u sebi ispijamo kavicu imajući na umu da kojim slučajem ne spomenemo neki od tardemarka, da kojim slučajem netko ne zapjeva neku poznatu pjesmicu na koju neki od korporativnih divova polaže intelektualno pravo.
Kako je društvo u konstantnoj financijskoj inflaciji zahvaljujući imaginarnim balonima financijskih pozajmica koje je SAD dijelilo diljem svijeta preko organizacija poput MMF ja i moji kolege smo te 2020. godine u, već sada raširenom, dužničkom ropstvu. Kavicu ispijamo po cijeni od 75 eura, a sretnici su uštedjeli u protekla tri mjeseca i za dodatnu čašu vode.
Ova situacija iz gornjeg odlomka je toliko realna da sam se uplašio. Doslovno sam se ukakio jer ni i sam nisam svjestan koliko je to realno i moguće ako se to ne zaustavi.
Recimo MMF, takozvana međunarodna organizacija kojom u suštini upravljaju korporativni divovi najrazvijenijih društava, pretpostavimo da su to SAD na globalnom nivou, te Njemačka i Francuska na europskom nivou.
Dakle MMF dolazi u državu koja je u rasulu što zbog vlastite nesposobnosti, što zbog raznoraznih šakala koji namjerno unište ekonomiju te države kako bi napravili plodno tlo za taj isti MMF koji pak onda dolazi s financijskom injekcijom od primjerice 10 milijardi dolara te time preuzima vlasništvo nad tim društvom te svim resursima te države. To društvo do kraja svojeg postojanja većinu svojih sredstava izdvaja na otplatu kamate takozvanoj međunarodnoj organizaciji, a kad bude potpuno iscrpljeno dolazi veliki gazda tog društva i useljava se kao novi vlasnik te države.
Budimo realni, Irak je trebalo razoriti, uništiti, baciti na koljena i uvesti novo gospodarstvo, novu ekonomiju. Kako to da odjednom određeno društvo državu koju je do prije rušilo i razaralo odjednom želi graditi. I onda netko veli da tu nema interesa? Isto kao i što rušenje WTC-a nije imalo interesa, odnosno razloga za slanjem, primjerice, vojnih sila na bliski istok. Zar još netko vjeruje da su blizance srušila dva putnička aviona? Inače bio sam izvrstan na kolegiju Miniranje na faksu tako da znam koliko je ovo idealan primjer kontroliranog rušenja zgrade.
Pustimo sad malo ovaj offline svijet i preselimo online. Stvar je skoro identična samo što ovdje određenom društvu ne treba vojna sila već nekoliko kratica koje opet donose korporativni divovi određenog društva – SOPA, PIPA, ACTA.
SOPA (Stop Online Piracy Act) – uglavnom ovaj komadić zakona predlaže se i odnosi se na SAD, ali se može, i bude se primjenjivao, diljem svijeta jer ipak internet ne poznaje granice kao takve. To svi znamo. Uglavnom radi se o zakonu koji bi trebao spriječiti online piratstvo drugim riječima zakon koji će štiti autorsko odnosno intelektualno vlasništvo. Da sad u ovom trenutku idem nabrajati domaće web stranice, blogove, servise koje bi ovaj američki zakon, pomoću PIPE-inih agenata, ugasio samo zato jer bi se na njim našao barem jedan post, odlomak, slika, grafika u kojoj je prekršeno autorsko pravo onda vjerujem da bi mi moji hosteri trebalo malo povećati prostor na disku, pod malo mislim na puno, a isto tako vjerujem da ni sami WordPress zbog nedostataka u Mysql-u nije u mogućnosti prožvakati toliko veliki zapis.
Uglavnom, ne vidim ni jedan blog, portal, servis koji bi prošao ovaj zakon – da, niti moji ne bi preživjeli. Uglavnom zakon daje snagu provideru da onemogući pristup vašem webu, oglašivačima zabranjuje poslovanje s vama, tražilice moraju obrisati vaše podatke u svojoj bazi…. a vi kao kršitelj i kriminalac možete završiti do 5 godina u zatvoru, naravno novčane kazne su također uključene u cijenu.
Uglavnom stanoviti predlagač ovog kontroverznog zakona vidi očiti vlastiti interes u ovome jer se okomio na trenutno najjaču industriju koja sve više gravitira ideji slobodnih podataka, slobode razmišljanja i dijeljenja informacija, dakle koja gravitira nekom normalnom prirodnom modelu kohabitacije na ovom planetu. Čovjek je taj koji je nastao kao spoj određenih kemijskih elemenata na ovoj planeti i upravo je čovjek taj koji je sve blagodati i resurse ove planete dobio besplatno te položio svoja vlasnička prava na to isto što je dobio besplatno. Što je najgore, taj isti čovjek kažnjava, uništava kolegu svoje vrste jer želi to isto.
Moj šamar takvim budalama je to da ću apsolutno sve staviti u Creative Commons licencu i reći vam otvoreno – jebite se. Nažalost ja sam taj koji će ispasti budala u svemu tome jer John Doe će mene strpati i ako treba do 5 godina u zatvor jer sam u jednom postu koristio njegovu fotografiju ili njegovu izreku.
Kad smo kod fotografije tu već postoje rigorozne metode kažnjavanja i uništavanja svega živoga. Da, postoje akti poput Fair Usage unutar Copyright zakona, ali ono što je vama Fair use i dobra namjera vlasniku nije, stoga zaboravite na isto.
Drugi apsurd ljudske gluposti po polaganju intelektualnih i vlasničkih prava u fotografiji je da vi ne smijete fotografirati neku znamenitost koju je gradila ljudska ruka jer, pazi sad, arhitekt polaže autorska prava na vizual te zgrade. Zeitgeist veli da se demokracija lagano pretvara u korporokraciju, ja bi rekao da idemo lagano prema kretenokraciji.
PIPA ili PROTECT IP Act ili Preventing Real Online Threats to Economic Creativity and Theft of Intellectual Property Act – prvo, svaka im jebena čast što su u riječ PROTECT strpali ovu kobasicu u kojoj se spominje ekonomska kreativnost i, opet, intelektualno vlasništvo. Oprostite, možda sam malo neupućen, ali zašto mi je velik i ukrućen, odnosno WTF je danas “ekonomska kreativnost” – jel to možda izuzetno kreativna kamata na stambeni kredit? Jel to onaj kreativni letak koji nas mami u šoping? Kreativni zakon o uvozu? Kreativnost obmanjivanja od strane MMF-a?
Uglavnom, PIPA bi trebala, putem određenih alata, ograničiti pristup stranicama, servisima koji su omastili brk o intelektualno, autorsko pravo. Vrlo slično kakanje SOPI, samo što je ovdje naglasak stavljen na aktere van granica SAD-a. Uglavnom njega je predložio stanoviti čiča senator Patrick Leahy. Tipičan amerikanac, pročelavi, u pozamašnim godinama i s očitim izrazom lica da ga je vrijeme pregazilo još davne 1990. godine kad je nastao WWW. U nadi da ne dobijem neku tužbu il me strpaju u zatvor s knedlom u grlu ostavljam prethodnu rečenicu.
Da nastavim PIPA bi trebala imati 48 što agenata što osoblja koji bi diljem svijeta žarili i palili i gasili sve koji, kako sam naveo prije, omaste brk. Preporučam da si pogledati Zeitgeist Addendum (prilažem ga na dnu posta) ponajviše probajte staviti paralelu takozvanih šakala i ovih “agenata”. Ako kojim slučajem ne znate PIPA je nastala kao ponovljeni zakon kojeg je senat 2010 godine odbio, a zvao se COICA (Combating Online Infringement and Counterfeits Act).
I dolazimo do posljednje uzdanice američke želje da vlada svijetom – ACTA
ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement) ukratko ovo mi izgleda kao još jedan incestni brat SOPE, PIPE i COICE samo što ima međunarodni karakter, odnosno svaka ga država članica primjenjuje u svoj zakonik. Ovih se dana eto radi na ratifikaciji tog zakona u EU za koju smo se neki dan odlučili. Počinjem si polako razmišljati da li mi je savjest i nahođenje ispravno postupilo na referendumu. Uglavnom ACTA će donijeti međunarodne zakone o provedbi prava intelektualnog vlasništva. Dakle, nema veze više di ste i tko ste, ACTA vas gleda, nadzire i zna kaj radite.
Da završim konačno s ovime. Svi ti zakoni bio trebali biti rađeni u dobroj namjeri, naravno da oni to nisu, naravno da američki senat nije zainteresiran za dobrobit svjetske populacije. Oni njima štite isključivo osobne i korporativne interese svojih mecena. Samo zbog toga ti su zakoni omraženi i samo zbog toga će se svijet boriti protiv njih.
I ja ću se boriti protiv njih tako da ću svo svoje inteletkualno i autorsko vlasništvo omotati free usageom odnosno Creative Commons licencom, jer ne želim ni na koji način sudjelovati niti bio dio onoga što bi navodni zakoni kao trebali zaštititi.
I tako nam ja Vlada RH konačno došla i na 
via 
