Svi postovi sa bloga: oblaci i oblici

Cetvrtak, negde oko pola 4.
Dubai, UAE.
Poslednji radni dan u ovoj nedelji.
Sedim na poslu I radim. Radim raduckam radijuckam.
Pisem u blokce sta sam uradila I sta jos treba danas da zavrsim.
Zamisljena spustam olovku. Sloba. Moj drug Sloba mi je pao na pamet.
Dugo nisam mislila slobinom glavom. Bas bih mogla!
A kod njega na sajtoblogu svasta nesto zabavno. Pise o novoj seriji tinejdz pa pominje I Gunise I detinjstvo.
Jaooo covece Gunisi. Uz njih sam rasla I odrasla I jos uvek odrastam. U Dbai sam (zbog previse prtljaga) ponela samo nekoliko diskova. Medju njima I Gunise HD verziju I Donnie Datko (ipak ipaaak).
Secam se kada sma ih gledala prvi put, pa onda opet posle 20 I nesto godina jedne zime negde oko nove godine. Pa onda sa mojom Ivom uz kokice
I slatkise. Sve citate znam. Oduvek sam I znala.
Sinoc sam maaalo malo spavala. Samo 3-4 sata. Pricala sam sa Jokom na skajpu. Bas mi je trebala ta doza smeha I cerekanja. Gledala sam utakmicu preko kamere na njenom TVu. Direkt RTS a nisam ni preplatu uplatila :).
Posto mi vec pada glava (a tek je pola proslo) jedino resenje je da odvrnem muziku na ipodu I stavim moje tapacirane velikeeee roze sluske.
Ned a nije pomoglo, nego je odmoglo :). Na ipodu je krenula pesma Sladjane Milosevic MIKI MIKI velikiiii. Dodjavola kada li sam ovo snimila!?
Pa to je letnja plejlista! Joka I ja u kolima slusamo MIKI MIKI I zujimo po gradu. To leto smo osvojile ceo Beograd, a onda I ceo svet! Uzduz I popreko, sa sve “kokakola I osmeh na stikle” stavom :). Mi imamo nasu pesmu koju pustamo jedna drugoj kada nam naidje beda period. Groove armada “My friend”. To smo mi :).
Gledam oko sebe pa ne mogu da se povratim. Uh covece samo da mi se neko ne obrati. Nista mi nije jasno… sva sam se zacarala. Da li od umora ili od ne znam cega. Odlutala sam u osecanja I mastanje. Miki Mikiii velikiii I leto…..Ada….stikle…jagode I cokolada iiii decaci! Jao milina jedna :).
Ok…posle petog puta na ripit, vracam slusalice u torbu. Nema leba od sevdaha :) Uzmimam najvecu kafu iz kafomata I pokusavam da se opasuljim.
Aman ANA, konspoliduj se. Treba raditi jos danas I zaraditi neke dirhame :))).
Za 2 ipo sata pocinje vikend. Jos malo jos samo malo, a onda neko pivce na Barastiju.
Mnoooogo mi se ide na Barasti na pivce! Mozda cak I pravo sa posla…oooo daaaa….direkt….
ps. Hvala Slobke sto si me inspirisao da napisem ovih par redova. Ne ide mi najbolje u poslednje vreme. Valjda nije neki trajni demidz... :)
Ovaj post sam napisala pre nekoliko dana, ali nisam iamal internet...

dakle...da pocnemo :)

Ako ste u Dubaiju, onda znate o cemu pricam

A ako niste (jos) onda evo nekoliko informacija


-----

U Dubaiju je sve daleko

U Dubaiju su svi daleko

Metro radi tacno kao sat

U metrou sam uglavnom jedina bela zena

Pustinjski pesak se zavlaci duboko u svaku poru

Zivi se brzo

Spava se malo

Britanci su glavne face (mislim…stvarno…pobogu)

Srba ima dosta, a I mnogo :)

Vecina nesrba misli da je Srbija deo SSSR

Svi vas znaju po imenu I ponosno izgovaraju MISS ENA

Ako ste beli I plavokosi ljudi ce vas gledati malo sa cudjenjem

Dok recimo Libanci sa pozudom (votafak!!!)

Hrana je brza

Kao I zivot

Dan traje manje od 24 casa (ili se meni cini)

Za taj jedan “kraci dan” obavite kao za 6 obicnih

Svi su freeeeeeenddddddddssssss meeeeejts I booojfrends

A zapravo nisu

Osim onih par koji to jesu – do koske!

Jako je vruce

Nevidjeno je vruce

Uzasno mnogo vruce

Radni dan (mi) pocinje u 7 ujutru I zavrsava se u 7 uvece

Radni dan mi pocinje sa kafom I muslijem

Zavrsava se u udobnom krevetu

Glava je teska, ali puna utisaka

Snovi su shareni I jasni

Nista ne kasni (osim mene ujutru na posao) I sve je na vreme

Muzika je MTV fazon (osim na ipodu)

Ljudi su neobicni I shareni

Indijska hrana je grozna

Sve sto kazu da nije spajsi je zapravo SPAJSI

A ono sto je spajsi je hot hot hot hot

U Dubaiju moze lepo da se opsuje naglas na maternjem jeziku

Uz osmeh naravno

Uskoro ce Ramadan

A onda nema…nicega

Ako jedete na ulici u doba Ramadana odoste u corku

Mmm unapred se raduem avgustu bez vode I hrane

Svuda radi klima

Na poslu nosim pulover I shal oko vrata

Mozda dobijem reumu od te klime

Pije se puno puno vode

Malo se razmislja jer nema se kada

U Dubaiju ste sami, cessto I kada ste sa nekim

U Dubaiju nema adresa, samo imena zgrada

Ima divnih ljudi, neverovatno dragih ljudi

Mnogo se lepo radi

Mnogo se radi

Uskoro pocinju snizenja (!!!)

Nevidjeno koliko para ode na hranu

A nista specijalno se ne jede

Ljudi su nekako niski

Stekla sam utisak da sam velika zena

Pa dobro to jesam, ali mislila sam visoka huehueh :)

Nema pivdze u supermarketu

Pivdza je moja opsesija (imam jedno u frizu.cuvam ga kao sampanjac da je)

Skajp je nesto vazno I veliko

Svi imaju Blekberi

Ljudi se slabo krecu po ulici (opravdano)

Voda je meksa I zato kosa bude lepa

Sve je pomalo instant kao I moje omiljene KOKA nudle

Grad je prema standardima I potrbama mladih

Nasi ljudi su super

More je toplo (vruce)

Ajkula nema. Tako kazu.

Ima malih kraba koje “plivaju” bochno

Vikendi su najlepsi pod palmom u hladovini I uvece u Barastiju

U Dubaiju je moj drug Joca I ja ga puno volim (njega je ustipala mala kraba)

Nema zavesa na prozorima (blago onima od prekoputa)

Svi imaju neku djecu

Mnogo djece (mahom nevaspitane)

Cigare su jeftine (odose mi pluca)

Nije tesko biti zena ovde (pisem ovo I smejem se samoj sebi)

Zenski vagon u metrou, zenska kasa u supermarketu I menjacnici…

Ali to je uglavnom to od prednosti zenskog pola :)

Po mogucstvu ne jedite Arapske grickalice jer moze da pukne zub (DA, PUKO JE)

“Beogradski melem” resava sve probleme (osim kada pukne zub…)

Noci su vrele

Ako se ne snadjete odmah onda necete nikada

Surovo je I postuju se pravila

Nekada bas a nekada tek toliko da vam ne bude dosadno i lako :)

U Dubaiju su velika ocekivanja
Veliki su snovi
Ako zelite da ih ostvarite
Treba vam
- nesto kesha, avionska karta, viza, kupaci za plazu, dzemper za kancelariju, mnooogo snage i dobre upornosti i naravno velika muda da krenete put pod noge na kraj sveta.

To su neka zapazanja na brzake…puno je jos utisaka…ali sada moram da spavam.
Sutraaaaaaa……….
CMOK CMOK CMOK tri puta po Srpski.

Beogradjanka u Dubaiju na neodredjeno vreme.

srecna tamo negde.. :)
Normal 0 false false false MicrosoftInternetExplorer4 /* Style Definitions */ table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:yes; mso-style-parent:""; mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt; mso-para-margin:0in; mso-para-margin-bottom:.0001pt; mso-pagination:widow-orphan; font-size:10.0pt; font-family:"Times New Roman"; mso-ansi-language:#0400; mso-fareast-language:#0400; mso-bidi-language:#0400;}

Lezim na krevetu i dremkam…

Gledam kroz prozor sve te oblakodere.

Pitam se ko zivi tamo preko puta? Sta li rade i odakle su?
To pitanje ODAKLE SI je vrlo cesto ovde. Gotovo svakodnevno.

Moj odgovor je – iz Evrope, iz Srbije.

Neki znaju gde je, a neki se namrste zamisljeno pa odvale nesto kao “A da da to je bivsi Sovjetski Savez”.


A zapravo niko ne zna ko sam ja. Niko ne zna odakle sam dosla.

Ja sam Ana Maksic. Beogradjanka u Dubaiju na neodredjeno vreme.

Ja sam Ana iz Ivan Begove ulice.

Moja ulica je najlepsa na svetu. Mala i ususkana, kaldrmisana.

U njoj ne zivi puno ljudi i svi se znaju medjusobno.

Jas am Ana iz Ivan Beogve ulice, iz male zgrade sa najlepsim pogledom na svetu.


Danas, sada, ja sam Ana iz Dzumera Lejk Tauersa. Uzurbana i nasmejana devojka iz Evrope ili cak bivseg Sovjetskog Saveza koja zivi u staklenom oblakoderu na 35. spratu.


I niko zapravo ne zna ko sam. Moze samo da nagadja i pogadja i da za sto godina ne pogodi.


Sekiram se sto ne znam strane sveta, pa ne znam da pokazem prstom na koju stranu je moja kuca. Barem to.

Bilo bi mi lakse da znam. Onda bih pokazala prstom i objasnila “Ovim putem, 6000 kilometara pravo pa na Brankov most pa gore levo do male kaldrmisane ulice. Eto, odatle sam ja. Ja sam Ana iz Ivan Begove ulice…”


pustinjski mungos landra po arabiji :)
Osvanuo je još jedan divan Dubajski dan :).
Ovde sam već 2 nedelje, a kao da je prošla večnost.
Moj život se drastično promenio od kada je došao i Marko, moj cimer ili kako ja volim da kažem u šali Landlord :).
Dubai je dobio novu dimeeeeeeeenziju!
Ovde je definitivno jako teško biti sam. Zato se svi nekako drže zajedno koliko god mogu. Ali razdaljine su ovde velike. Pravilo broj jedan - ako vam je nešto u vodokrugu ne mora da znači da je blizu. Šta više - garaaant je daleko :). Tako da nije kao u Begeu da ti je drugarica na dva minuta ilikafić na minut šetnje. Ovde su malo veće destinacie, ljudi punoo rade i druženje se svede na minimum. Zato je ovde u Dubi lepo živeti sa nekim.
Za mene je ovo skro novo iskustvo :). Potpuno mi je zabavno i uzbudljivo da imam cimeraaaa :).
Svakodnevnica se jako promenila. Prvih dve nedelje su se sveli na KUĆA POSO POSO KUĆA i po malo zabave sa strane. Ustvari mi je zabava bila da odem u tržni centar po hranu i vodu i da uspem na nađem put do kuće :).
A sada je zabavaaa stvarno zabavaaaaaaaaaaaa! non stop zujanje levo i desno. Posao plaža šetnja vožnja druženje cirkanje kuvanje žurke i sve to u duetu. Mnogo je lep osećaj! Upoznala sam puno novih super ljudi i bila na sjaaaajnim mestima.
Pre dva dana smo išli u Abu Dabi da moj poslovni sastanak :) hihihi biznismenka išla u drugi Emirat, nema zezanja. U povratku smo videli YAS ISLAND. A to je moje ostrvo iz snooooooooovaaaaaaaaaaaaaaaaaa. Kd kuće na desktopu mi stoji fotka Yas islanda i tačno se sećam kada sam stavila tu sličicu i rekla sebi da mooram tamo da odem :).

Ima jedna zgrada u Dubaiju sa nekim odgomnim natpisom Damnm...blabla.Uglavnom, uvek kada vidim tu zgradu pomislim da nemam pojma gde se nalazim. Uvek me je hvatala blaga jeza kada prođem tuda jer onda znam da ne znam gde sam tačno.
Juče smo baš prošli tuda na putu do Marine i pomislila sam kako mi je svejedno... I ne moram da znam gde sam. Dobro je da znam pouzdano gde želim da budem. A sad, da li ću doći sa ove ili one strane DAMNBLAblabla zgrade - potpuno je svejedno :)!

Polaako ali sigurno mi se Dubai podvlači pod kožu i ja se stapam sa svim tim šarenilom i peskom. Sviđa mi se. Još uvek nisam postigla sve o sam želala i zacrtala, ali znam da hoću!

Odoh napolje na plus 47.. pravac metro pa na drugi kraj grada. Vreli Dubajski ponedeljak i milioni miliona utisaka i osećanja....

Beograđanka u Dubaiju.
Zaista ne znam odakle da počnm sa pisanjem.
Danas je šesti dan kako sam ovde. Deluje kao čitava večnost :).
Ne mogu da kažem da sam se navikla, alii imam utisak da ulazim u fazon.

TAXI
Taksi je prevozno sredstvo.
U Dubi ako nemate svoja kola (ste se sjebali u startu) možete da koristite tadžu, novootvoreni metro ili bus. Što se busa tiče, to znam iz teorije, ali u praksi zapravo ne znam nikoga ko se istim i voziio.
Dakle taksi...
Ima ih puuno po gadu i svi izgledaju manje više isto. Vozači su najčešćeiy Indije, i vole da se jako namirišu sandalovinom. Ova druga polovina preverira prirodni vonj, ali moram da priznam da su svi opeglani i uredni i imaju gel frizure :). Šalu na stranu, zaista su jako su ljubazni i fini.

Ne znam zašto, ali mi niko nije objasnio kako se ovde ZOVE taksi pa sam sistem provalila sama.
Kada pozovete oni vas pitaju da li idete od kuće. Pošto ništa nisam razumela taxi govorni automat rekla sam YES YES samo da mi dođe vozilo. I tako i bi. Došao neki taksi pa me zove na mobilni. "Helou medam dis is jor taksi, am hir!". Dooobro mislim se baš ljubaazan što se javlja.Tek kada sam sela u kola prošlo mi je kroz glavu "jebotee ovo je OTMICA, pa odakle njemu moj broooojjjj??!!!!"
Jaooo majko mila, tek sam stigla a već kidnapovana. Gleda me Indijac u retrovitzoru pa pita "Ar ju OK madaaaam?"Mogu samo da zamislim kakvu sam facu složila kada se on zabrinuo. Šta bre jel sam ok, niiisam ok kako ok. Kakva je ovo teorija zavere bem ti taksi i sve.
Stigla sam do odredišta i lepo on stade. Mislim se hvala Bogu nije otmica, ali i dalje mi nije jasno odakle mu moj broj.no dobro... Žurim na sastanak, imam preča posla.
Sati ipo vremena kasnij, sada sa druge adrese, zovem opet taaaksii. Javlja se automat pa kaže "Du ju vont to buk a taksiii. If ju vooont - preessss batn 1". Jok, mislim se, zovem da vidim kako ste... naravno da hoću taksi. I dalje pomalo preplašena i pogubljena pratim uputsvta i pritiskam 1. "Jor taksi vil bi hiiirrr in tu minits". u reko dobro je. A onda mi opet prođe kroz glavu "PA KAKO ONI ZNAJU GDE SAM SADDAAAA?!". Vidno unezverena na plus četrdeset stojim i zovem opet.. I tako 4 puta bukiram TAKSIiii....Posle nekoliko minuta me zove neki nepoznati broj i muški glas me pita da li sam sigurna da želim 4 vozila do Džumeire (to je kraj gde živim). Ma kakva Džumeira uhooodo jedna nisam više tamo i kakva sad 4 taksija jaaaaoooooooo....... Izviinim se operateru na zabuni i objasnim da ne znam šta se ovde dešava. On se lepo uredno izdere i naljuti na mene što ih zezam. Usput mi zapreti da će da me turi na neku crnu listu. A to je onda put bez povratka, jer uvređeni taksi više ne ide na taj broj i adresu! Sreća pa nisam na listi!

Šta da vam pričam.... Nije lako voziti se taksijem u Dubaiju. A nije ni jeftino. Tek kasnije mi je koleginica objasnila da oni zabeleže automatski moju adresu stanovanja i onda mogu samo preko automata da pozovem taksi na kuću bilo kada.A ako hoću da bukiram taksi sa drugi deo grada, onda pritisnem 4 da popričam sa operaterom.
Izgleda im taj sistem nije uopšte loš,samo za nekoga ko nema pojma o čemu se radi,može da bude konfuzno.. Veooomaaaa :).

Bilo kako bilo... taxi koristim i uvek nekako stignem do kuće. Mada mi je metro draži (I MNOOOGO JEFTINIJI).
Ovde se za orijentaciju retko koriste imane ulica (osim ako nisu neke glavnije) nego ugalavnom imena zgrada.TOWER ovaj pa TOWER onaj. Moja se zgrada zove isto tako TOWER blabla.
Pre neko veče vraćam se od drugarice i reko sada ću da zaustavim taksi, znam da mi je kuća blizu ali nemam pojma na koju stranu, pa taman da me odveze.
Mogu vam reći da nije bilo ni malo prijatno da mi je taksista rekao "ARK TAUR,OK MEDAM AJ DONOO BAT JU KEN SOU MI", a sve prica sa onim Apu nagaskom. Nooouuu meeen, juu ken shou miiiiii! okk medam tenk ju medam ju ken sou miii. Mislim se bem ti taksistu, da znam gde mi je kuća ne bih sa njim išla. Ali šta ću kada ne znam ni ja, ma ni na koju straaanu. I posle 45 minuta objašnjavanja sa raznim taksistima, jedan je znao gde je ta moja bela zgrada i dovezao me kući. Došlo mi da ga poljubim u onu ćelavu glavu, ali to ovde nije primereno ponašanje :)

Dok sam stajala na ulici i čekala da naiđe neko ko zna gde je moja kuća, osećala sam se potpuno izgubljeno. Gledam oko sebe i ništa mi nije jasno.. Sve zgrade su velike i svetlucave. Osetila sam se kao mrvica u ogromnom gradu svetlosti i oblakodera. Na trenutak me uhvatila panika. Mada me je brzo prošla i pomislila sam kako će mi ta scena jednog dana biti smešna. Kako sam stajala na saaamo 200 metara od svoje kuće na Šejk Zajad roudu i nisam znala kuda i kako.

Polako počinjem da povezujem gde je šta. Mislim da mi dobro ide. Već sam pravi majstor za vožnju metroom (a i tu ima čudan sistem), a danas kada me je takstista mutno pogledao "Arh taur?", sigurno sam klimnula glavom i rekla "Ok Aj vil sou ju d vej, lets go!"

Nadam se da ću uskoro ugrabiti vremena da pišem o drugim jednostavnim svakodnevnicama koje su iste, a potpuno drugačije. Zabavantura u Dubaiju - deo 1!
Sada dok ovo kuckam povremeno podignem glavu i gledam kroz terasu sve te oblakodere i svetlašca, pa se mislim Dubaaaiiiiiiiiii, zgradurino jedna - ne plašim te se!
:)

...on a spaceship somewhere...
Torbe spakovane (jedva). U glavi se još uvek pakujem i prepakujem. Sutra menjam stan, ulicu i broj. Grad i državu...kontinent.Neka novo poglavlje počne! :)
Misli mi lutaju, zuje... Gledam po sobi. Dosta toga je spakovano i ide samom. Toliko toga ostaje kod kuće. Pa i to je ok. Ne mogu da spakujem sve drage sitnice i stvarčice koje sam veselo i haotično skladištila po sobi punih 27 godina :). Neke važne stvarčice ostavljam da me sačekaju kada se vratim.Idem na neodređeno vreme, ali idem da se vratim.Que sera sera... :)Teško mi da kuckam.Palim stotu cigaru za danas i jedem maminu pitu od jabuka.Spremam se za put.
This tiiiimeee tomorroooowwww...
Moj dragi Forčn kuki se pokvario  / zaglavio i ne radi.Izvinjavam se svim vernim kuki-čitačima. Uskooro ću ga reinstalirati pa će vam fortune ponovo biti na dohvat ruke - na klikometar :).
...jer ona nas je i spojila.Tako kaže Sloba, a ja ga rado i često citiram.Ima tako ljudi fenomenalnih. Sa malo reči puno kažu. Duplo troduplo. Sjajno.Joy Division iii Love will tear us apart. Pesma koja me podseća na film Donnie Darko.Jedan od mojih omiiiljenih filmova. Najomiljenijih filmova svih vremena.Specijalan osećaj i specijalna muzika.Malo pre sam došla kući. Prošetala sam po kiši. Bilo je sjajno. Ne u onom romantičnom smislu, nego u nekom lepom životnom. Grad je bio prazan, a ja sam šetkala i razgledala. Mnogo toga nisam nikada primetila na ulicama kojima hodam svaki dan. Neka sasvim nova atmosfera.Čudno je to kada se čovek sprema na neku veliku promenu. Doza uzbuđenja i straha i pomešana osećanja. Oči velike, samo trepću, a mozak pokušava da memoriše što više. I u svom tom haosu osećanja, neka luda sreća i keeez najveći na svetu.Ljudi me zagledaju na ulici, pa im nije jasno. Valjda je neobično kada se neko kezi i smeška, eto tako iz čista mira. Pitaju se šta mutim i smeram. A ja sreeećna, tamo negde u mislima i daleko i blizu. Svašta vrtim i prevrćem. I sve to u ponoć, nekog četvrtka, nekog proleća u Beogradu.Be o gra du. Danas mi je palo na pamet da bi grad mogao da se zove i Zelenograd. Neobično zelen grad. A možda samo nisam do sada primećivala svo to drveće, travicu i lale kod Skupštine.Lepo je. Baš jeste :)
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk