Svi postovi sa bloga: bla bla blog

danas sam na vezbama iz arheologije drzala u ruci verovatno najvredniju stvar u zivotu...
6000 godina stara perlica iz ogrlice u obliku zvezde. jedina takva nadjena u sloveniji, jos dve u bugarskoj i jedna u madjarskoj. I mi smo bili prvi danas koji smo je videli. Jednog dana ce sa ostalim stvarcicama stajati u muzeju...
juce su u sloveniji odrzani lokalni izbori... mislim da je to dobar povod da kazem da me uzasno nerviraju ljudi koji ne izlaze da glasaju (osim kad je u pitanju bojkot). jedan od razloga je to da su se nasi pradede, babe, dede itd (pogotovo vazi za zenske) borili za to da mi dobijemo pravo glasa... pored svih drugih stvari mislil da je to dosta bitnu... uostalom ako nisi izasao da glasas mislim da nemas sta posle da se bunis...
I guess it's hard to believe that I
Could make myself give up
After all this time you and me
Trying hard to make sense of our differences
Pretending we both had everything
I guess I believed in our fantasy
You only loved the one you wanted me to be
I’m sorry for breaking your faith in me
I don't want to hold you down

But what if you're more than I could please
Could you accept apologies?
I don't want to squander all your time
I don't want to mislead you
I think we both knew that it was done
Sorry I had to be the one
Sometimes I wish it were the other way around

I wish you weren't supposed to be set free...
i Jopet iz pocetka... prvi put nije bilo familije, olge, japija, marka i ostale ekipe, a sad nema dominika, ajde, jerneja... ponovo novi grad, nove ulice, pocinjem opet iz nule...

dobro cu se navezbati te vestine, pojaviti se ni-od-kuda i pronaci prijatelje u nekom gradu gde nikoga ne poznajes... i prosli put je doslo sasvim slucajno... sedis sam pred koncertom i neko ti pridje ili ti njemu... onda tog istog nekog sretnes negde u gradu i tako se prica nastavi... ne mogu da kazem da me cima neki osecaj samoce, a i ako ga ima brzo nestane kad bacim pogled na svoje obaveze vezane za faks... uvek ti ostanu te knjige nekako na kraju...


Posto po nasem dragom statutu Saveza izvidjaca Srbije stranci ne mogu da budu clanovi (mislim da bi trebalo zbog toga da nas izbace iz wosma), onda sam pocela da razmisljam o promeni odreda.

Ima nas par koji cemo pokusati od oktobra da dignemo ponovo na noge odred iz Kopra, koji vec par godina ne radi (sram vas bilo galebovi :) )... Uslovi postoje, prostorije i oprema, pa videcemo...

sramota me da kazem da vec dve godine nisam radila sa klincima... fuj fuj...
Svi smo nešto nostalgični kad se kaze Rajac... Verovatno zbog svih onih logorskih vatri i zimovanja, izleta, orijentacija, druženja, muvanja, kzp-ova,šumskih škola i ostalog... Već 5 godina se dogovaramo da ponovimo onaj marš Rajac-Ravna gora, i sad je već bilo krajnje vreme.

Pošto smo i Črt i ja imali sjeban zglob na nogi, celo prepodne smo se vukli po kući i razmisljali da li da krenemo ili ne... I u 3 popodne se nekako izvučemo iz kuce, na autobus do Ljiga. Pošto smo stigli prekasno, nije više bilo autobusa za Slavkovicu ( a usput saznamo da je bas taj dan kosidba na Rajcu i vašar) onda smo sa jos jednim parom uzeli neki taksi za 50 kinti po osobi, a od Slavkovice polako peške na Rajac. Imali smo srece pa nas je povezao neki lik sa razdrndanim dzipom.

Kad smo stigli gore a imamo i šta da vidimo. Ona klasicna najgora seljanija sa tri tone tezgi i propalim pevaljkama. Nemam nista protiv samo me nervira to što svake godine ostave iza sebe tri tone smeca. Usput smo svratili do naseg dragog izvidjackog doma, iz kog nas je "prijatno" iznenadila turbofolkštagod muzika. Napolju šator koji kolko čujem stoji jos od prošlog leta, kao nema ko da sruši... raspad...

Oko 20h smo se odlučili da ipak krenemo na Ravnu goru, pa dokle stignemo, stignemo. U 22h smo bili na kt Dobra Voda gde nas je vec uhvatio mrkli mrak. Odatle smo nastavili bog zna kuda onako bez busole, orjentišući se po onoj prastaroj karti. Ali ( izvidjaci se nikad ne izgube) smo ipak stigli oko 00:30 zivi i zdravi na početak Ravne gore. (usput smo morali da prodjemo kroz jednu sumu koja je bila prepuna svitaca, scena ko iz neke tolkinove knjige).

Tamo smo ukapirali jedan sator pa smo otisli da vidimo jel ima nesto za piće, a na kraju zavrsili sa domacim kajmakom, sirom, i šatorom (jer nismo poneli naš). Nas domaćin Rajko nas je naredni dan ugostio nikad bolje. Išli smo u prvo selo po nabavku, kuvali kacamak na vatri, isli do neke bake u planinu po mleko, kod nekog dede po domaću rakiju, obišli Mokru pećinu, itd. Ako nekome padne na pamet da se uputi na Ravnu goru neka obavezno svrati tamo. Stoji tabla Krcma u Planini. Ne moze da se promaši. Dobri ljudi i veliki zaljubljenici u prirodu (i četništvo ali necemo o tome, ono prvo je bitno).

Dakle sutradan popodne smo krenuli nazad opet peške na Rajac, onda peske do Slavkovice, i onda stopom do Beograda. Stigli oko 23h zivi i zdravi.

Eto, ko i svaki put: ako zelis neku avanturu, prelepu prirodu i dobre domacine -pravac rajac-ravna gora.

evo par slikica.
u petak sam polagala ispit iz prve pomoci u crvenom krstu. imali smo neki test, pa onda da pokazemo prakticno neke stvari, i na kraju razgovor sa doktorom. polozila sam bez greske :)

a i nije bilo ne znam koliko tesko, hvala doktoru Čavi koji nas je driblao sa tom pp na jednom davnom zimovanju... :)
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk