Svi postovi sa bloga: bla bla blog

Genijalna je prica, da je neki skinhed, u autobusu u 6 ujutro, pokusao mojoj ortakinji, koja je spavala, da skine bedz sa torbe. Na bedzu je bio precrtan kukasti krst. Ona se probudila, pa kad ga je pitala sta to radi, ovaj rekao da "ona vredja". ma mojne. trebala si da ga tresnes tom istom torbom, darling. ne vredi, majke mi, drugacije. isti takav bedz imam i ja, mada do sad nisam nista ruzno dozivela, osim nekako cudnih pogleda od uglavnom starijih ljudi. valjda misle da je ta tematika nekako prefurana i da nije vise aktuelna... stagod, natrag k zabama i jamama i proteusu iliti covecjoj ribici...
Jao, hvala Eu i svima koji su uticali da se osnuje Eduroam. To znaci da svi koji imamo pasvrd za nas faks, za vajrles net, imamo pravo i na svim drugim fakultetima po evropi da upotrebljavamo isti. Al to je sad nebitno, bitno je to, da ja slusam predavanje iz "Natural heritage" , i da mi je ekstra dosadno. Tako da evo pricam sa Gramicem, i razmisljam o cetvrtku, jes jupi ju, odoh u Pariz ponovo, jebo me Pariz...hmmm, žabe, proteus, predomorfne populacije, prica profanka,... pariz,vino, pivo, kokteli,marseljeza, Cluny, svasta nesto u glavi,mislim ja...sunce napolju, tesko se skoncentrisem...
a dobro je sto neki profesori citaju moj blog, tako da ovom prilikom, pozdrav i njima!!!
Vratih se pre tri dana. Medjutim, ovog puta, nikako nisam želela da idem na sva ona mesta koja ljudi uvek obilaze prilikom posete Parizu, tako da sam u širokom luku zaobišla Ajfelovu kulu, Luvr i sve ostalo. Naravno, ako ste prvi put u Parizu, verovatno bi bilo ludački da vam kažem da ne idete to da vidite, ali opet...
Svojih sedam dana u Parizu provela sam, na prvom mestu, posmatrajući ljude i šetajući se satima i satima manje turističkim delovima grada.
Prvo što me je oduševilo je bila konstantna upornost ljudi da prelaze ulicu na crveno. Minorna stvar, ali posle života u Sloveniji, gde svi nekako poštuju pravila, ovo je bilo nekakvo prosvetljenje za mene. Uz to bi dodala, da sve što je napisano, svako pravilo, stoji tamo isključivo iz razloga da bi se kršilo. A to vam posle ove učmalosti dovoljno da se lepo provedete. Voziti se metroom, a da ne platite kartu, već preskačete rampu ko i svi domaćini, ima ipak neko svoje simbolično znacenje. Ok, švercovati se u busu u Beogradu,to je nešto što svi radimo, ali ovde u Sloveniji je prosto nezamislivo da niste ubacili žetonče na ulasku u autobus. Takodje, u restoranima je zabranjeno pušenje, kao i ovde, ali naravno to niko ne poštuje. Možda me svo to nepoštovanje zabrana me navelo da danas kupim avionsku kartu za jos jedan odlazak tamo, sledece nedelje :) :) :)
Druga stvar koja me oduševila, je bilo konstantno protivljenje sistemu, sa razlogom ili bez. Nabasala sam na policijski kordon tokom šetnje, koji je sprečavao prolaz kroz ceo jedan blok zgrada. Istog momenta se skupila ekipa i počela da se konfrontira sa policijom, ne znajući tačan razlog zašto je uopšte taj deo grada zatvoren. Nije bitan razlog, vi meni ograničavate slobodu kretanja, i ja cu da se bunim. Buniću se za sve što meni smeta. Divno je bilo biti deo tog buntovnog sveta, makar za jednu nedelju, bas tipično je napisati to. Naravno, istog momenta kako sam se vratila nazad, osetila sam kako me ponovo stežu norme ove države i ovog mentaliteta. Ne zbog mogućnosti plaćanja kazne ako predjem na crveno, već zbog pogleda koji će mi biti upućeni.
Tokom mog boravka u FR, jedinu obavezu koju sam osetila je bila da posetim Panteon, i u miru, 3 sata posvetim misli Ž.Ž.Ruso-u, i po povratku kuci, naravno, opet pročitam The social contract-a ( e jesam vala geek). Ako vam ikada zatreba nadahnuće pred neke predstojeće 5.oktobre, mozda je poseta tom mestu i čitanje rečenica ispisanih po spomenicima i zidovima, nekako dobar izbor...
Pošto svi pitaju, sta si radila uveče, evo i nesto o tome: obišla jedan pankrok koncert, ćaskala sa prijateljima u baru, krila se od predosadne kiše u odličnim restoranima (ima i jeftinih, zamislite),prisustvovala snimanju jedne francuske pankrok radio emisije, i zučno raspravljala o Sarkoziju sa jednim lepim francuzom...
Da ne bude dosadno, evo par slikica, a kad se vratim ponovo, početkom januara, mozda ipak nesto više...










nothing to see,
just another place to be.

I guess this will be the first fucking post in English… Cause now, i have an English-speaking friend, and this is a tribute to him… and it will be full of cliché things, but my life is actually like that…

For all the music

For all the endless speeches about life.

For all the words of support in hard moments.

For every sms witch made my day sunnier.

For all the laughs we had in last two months .

For my Song.

For all fighting cause of misunderstandings.

For all sentences that were lost in translation.

For letting me in his life like we knew each other for years.

For every I'm sorry when he fucked up.

For all the patients for my nervous minutes .

For all the virtual drinking together.

For all the dreams about future.

For all the pictures that make me laugh (yeah his butt).

For all the crazy stuff that he made me think of.

For place to stay when i'll need it.

For RAVI experience, equal to millions of orgasms.

For every hard-to-stay-awake conversations in 4 am.

For all stupid surveys that have no sense.

For not supporting the Sarkozy

For the greatest show, last week.

For every “……………….” and every “mmmmmmmmmmm”

Thanks for all… I wouldn’t make it trough that last period without you. Love. (and i know you love thursday)


I guess this will be the first fucking post in English… Cause now, i have an English-speaking friend, and this is a tribute to him… and it will be full of cliché things, but my life is actually like that…

For all the music

For all the endless speeches about life.

For all the words of support in hard moments.

For every sms witch made my day sunnier.

For all the laughs we had in last two months .

For my Song.

For all fighting cause of misunderstandings.

For all sentences that were lost in translation.

For letting me in his life like we knew each other for years.

For every I'm sorry when he fucked up.

For all the patients for my nervous minutes .

For all the virtual drinking together.

For all the dreams about future.

For all the pictures that make me laugh (yeah his butt).

For all the crazy stuff that he made me think of.

For place to stay when i'll need it.

For RAVI experience, equal to millions of orgasms.

For every hard-to-stay-awake conversations in 4 am.

For all stupid surveys that have no sense.

For not supporting the Sarkozy

For the greatest show, last week.

For every “……………….” and every “mmmmmmmmmmm”

Thanks for all… I wouldn’t make it trough that last period without you. Love.







Daleke 1939, koju ocigledno zaboravljamo cesto, na taj dan, nacisticki ološ izvršio je napad na Univerzitet u Pragu. Odmah potom, 9 lidera studentata biva pogubljeno, a vise od 1200 poslato u logore. Univerzitet je bio zatvoren, a ostatak price znamo svi. Toga dana, mi studenti, obelezavamo Medjunarodni dan studenata, i secamo se svih kolega koji su dali svoj zivot za slobodu govora, pravo na obrazovanje, pravo na opredeljenje. Na nasem univerzitetu ovaj dan obelezavamo odlaskom na demonstracije u Ljubljani, a kako cete vi?
Da li ste citali vesti ovih dana? U Madridu je pala nova zrtva nacionalsocijalizma i fasizma... Ovoga put osoba je imala 16 godina i izbodena je nozem u srce...
Mislite o tome... Ovo je crna nedelja za sve antifasiste...
secas se naseg razgovora dok smo isli od keja ka milosu kuci? melodika. ja se secam onog kasetofona na keju, pre 5 godina, i six packa u njemu, dok si ga pljuvao i udarao ciglom. ko ce znati sta je pankeru u glavi. i onda nova godina, koja je trajala 3 dana,sa mnogo alkohola i svega. i onda si dolazio u beograd, i svaki put ista prica. idemo na koncert, totalno smo skinuti iz nekog blink spota, i onda na kraju, posle ruma, ti se uvek smoris i odes, ko neki hejter. secam se kad smo zajedno tugovali i pili u skcu, mene ostavio decko pre koncerta a ti si bio sjeban nesto. totalno emo. e onda sam ja trsla sa mozgom pa me poslali u lazu na pregled. "aj vent tu a šrink tu analajz maj drims..." i onda se nismo culi. e onda si ti trso s mozgom, pa si ti isao u ludaju. sve ti je to povezano. i sad smo oboje ok, i opet drugari. i dalje se slusa melodija.
ne znam sta sam htela da kazem u kasne sate, ali hvala za blejanje na stanici. a posle svih ovih godina i dalje ne znam kako se stvarno zoves.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk