Svi postovi sa bloga: Zlihologija

Danas sam gostovao u emisiji “Kafe” na Radio Rijeci. S voditeljicom Leom Domijan Fišter razgovarao sam o knjizi Zlihologija pa u snimci možete čuti zašto muškarcima treba supruga i što nas privlači knjigama o samopomoći. Saznat ćete zašto moj tekst na temu kako zlostavljati nekažnjeno neće stvoriti nove nasilnike, a tu je i sažetak priče o Esteri u dvije rečenice.

To je moje prvo gostovanje na radiju pa se možete veseliti mojoj napetosti u javnom nastupu. ) Ipak, vrlo sam zadovoljan voditeljicom i iskustvom u studiju. Poslušajte kako je bilo:

Je li vam dosadio život u državi koja samo uzima, a ništa ne daje? U kojoj rastu porezi, nameti i harači, a padaju samo kupovna moć i beneficije? Želite li se osvetiti – ili barem pokazati nemoćan srednji prst – ali ne znate kako? Ovih 6 inspirativnih primjera pomoći će vam da svijet gledate iz perspektive zlobnog hakera. Na vama ostaje hoćete li biti Robin Hood ili Superhik.

1. Diler pudinga

U životu se isplati biti inženjer. David Phillips, profesor na kalifornijskom sveučilištu UC Davis, jednog je dana primijetio da proizvođači pudinga imaju posebnu promociju. Tko god bi kupio puding u vrijednosti od 25 centi, automatski bi dobio 100 besplatnih milja za avio-letove. Drugim riječima, nagrada je vrijedila neusporedivo više od cijene proizvoda.

Phillips se bacio na posao. Vozio je od dućana do dućana, kupujući sve pudinge koje je mogao naći. Na kraju je za nešto više od 3000 dolara kupio 12,150 pakovanja pudinga. I tada je nastao jedan veći problem. Promocija je kratko trajala i bar kodove s pakovanja morao je poslati u roku od nekoliko tjedana, a sam ih u tom roku ne bi mogao skinuti i poslati.

Zato se obratio Vojsci spasa. Oni su marljivo skidali kupone, a Phillips im je zauzvrat poklonio sve pudinge. Pošto je toliko hrane donirao dobrotvornoj organizaciji, država ga je nagradila poreznom olakšicom u iznosu od 815 dolara. Prikupio je 1,2 milijuna besplatnih milja i vjerojatno će besplatno letjeti dok je živ.

2. Muljaža s kovanicama

Sljedeći primjer ponovno dolazi iz SAD-a, gdje su besplatne milje očito dobar način za muljanje. Ovaj put radilo se o kovanicama.

O čemu se radi? Pošto cijena tiskanja novčanice od jednog dolara dugoročno košta više od proizvodnje kovanice od jednog dolara, centralna banka SAD-a odlučila je građanstvo potaknuti da više koriste metalni novac.

Smislili su plan u kojem su građani mogli kupiti neograničenu količinu kovanica putem interneta, a vlada bi ih besplatno dostavila poštom. Mnogi su iskorištavali taj sustav tako da bi:

  • Naručili kovanice putem kreditne kartice s bonus miljama
  • Primili kovanice putem pošte
  • Odnijeli kovanice u banku i stavili ih na račun
  • Platili račun kartice tim novcem
  • Zadržali nagrade
  • Mnogi su tako besplatno putovali svijetom dok kovnica nije ograničila količinu koju se moglo naručiti.

    3. Pljačkanje indijskih bankomata

    Stara narodna izreka kaže da nije grijeh opljačkati lopova. Ovaj slučaj svakako potvrđuje taj princip jer se radilo o Indijcima koji su (skoro) legalno pljačkali banke.

    Indijski bankomati svojevremeno su radili po principu da, ako klijent ne uzme novac u roku od četrdesetak sekundi, bankomat povuče novac. Problem je bio u drugoj fazi te priče jer bi transakcija automatski bila poništena. Kada su lukavi Indijci to shvatili, oni bi uzimali većinu novca, a ostavili tek toliko da bankomat ima što pojesti.

    Samo jedna od banaka tako je izgubila milijune dolara pod udarom bande koja je obilazila bankomate širom Indije.

    4. Voltaireova lutrija

    Francuski pisac i filozof Voltaire nije bio samo čovjek od pera, već i zlobni oportunist. 1728. godine vrijednost obveznica Pariza potpuno je propala. Kako bi se građanima ipak nekako iskupili, gradski oci sponzorirali su lutriju. Nagrade su bile dobre, a svaki vlasnik propalih obveznica automatski je sudjelovao pa je bilo zajamčeno da će bar neki od njih povratiti gubitke.

    Problem je bio u tome što je vrijednost nagrada, koju je dodatno pojačala francuska vlada, daleko nadmašila zbrojenu vrijednost svih obveznica. Voltaire je to prepoznao i organizirao društvo koje je od dioničara otkupilo sve srećke. Njegov udio profita bio je pola milijuna franaka, što znači da je ostatak života proveo kao bogataš.

    Toliko o filozofiranju.

    5. Statističko hakiranje lutrije

    Dešifriranje lutrije nije samo zabava filozofa iz davnih vremena. Mohan Srivastava, statističar iz Toronta, od prijatelja je dobio srećku lutrije-grebalice. Na desnoj strani bilo je šest ploča iz igre “križić-kružić”, a pored njih okvir naslovljen “vaši brojevi”. To polje bilo je prekriveno bojom koju je trebalo izgrebati. Cilj igre bio je usporediti otkrivene brojeve s rješenjem na desnoj strani.

    Lutrija-grebalica

    foto: Wired

    Srivastavu je zaključio da ti brojevi ne mogu biti slučajno odabrani jer lutrija ne želi poslovati s gubitkom. Tada ga je preuzeo duh ludog znanstvenika. Odlučio je otkriti kako birati dobitničke srećke pa je investirao nekoliko sati truda analizirajući razlike između vrijednih i bezvrijednih srećki.

    Zaključio je da bi na taj način mogao zaraditi oko 600 dolara dnevno (sustav je toliko jednostavan da ga je objasnio svojoj osmogodišnjoj kćeri), ali ga to nije zanimalo jer je više zarađivao kao konzultant. Kasnije je istražio mnoge druge igre i otkrio im slične greške.

    Iako tog statističara neobičnog imena nisu zanimali ovakvi opsesivno-kompulzivni načini zarade, kriminalcima je to idealan način za legalno pranje novca. Cijeli tekst možete pročitati na Wiredu.

    6. Prodaja virtualnih pozivnica

    Prije nekoliko godina, Google je lansirao Google Wave, sada već zaboravljeni servis koji je trebao postati alternativa e-mailu. Trik je bio u tome što ga se moglo isprobati jedino uz pozivnicu postojećih članova. Pošto je svaki član automatski imao 50 pozivnica, neki su se sjetili prodavati ih za 20 dolara po komadu. Kada bi bili pri kraju, iskoristili bi jednu pozivnicu da pozovu sami sebe i time dobili novih 50.

    Od toga se nitko nije obogatio, ali kome ne bi dobro došla jedna mjesečna plaća za nikakav trud?

    Možda se od ovakvih maštovitih zloba nećete obogatiti, ali u društvu u kojem nam svakodnevno povećavaju namete i smanjuju beneficije ovakve su igrice dobar predah od sive svakodnevice. Jeste li našli neke svoje načine kako prevariti sustav?

    Od svaka tri problema u dugoročnim vezama dva nisu rješiva: oni proizlaze iz karakternih razlika kojima nema pomoći. Nažalost, većina parova dan za danom, godinu za godinom, mazohistički tuče upravo po takvim problemima. Tragično je da pritom smatraju kako rade na vezi, a time si je, korak po korak, vode u nepovrat.

    Četiri tehnike upropaštavanja veze, maštovito nazvane “četiri jahača apokalipse”, hrđavi su čavli kojima ćete si bez previše muke uništiti odnos. One su kritiziranje, prezir, defanzivnost i izolacija.

    Dikobraz

    Kako prepoznati defanzivnost.
    foto: Robbie’s Photo Art

    Kritiziranje

    Kada nismo zadovoljni nečim što je partner učinio, požalit ćemo mu se. Ako se to češće ponavlja, a ništa se ne mijenja, pritužbe postaju kritike.

    Kritiziranje obično ima dva motiva. Prvi je nada da će se partner posramiti i promijeniti. U tom slučaju, ako mu kažemo “kako možeš biti tako odvratan”, ne mislimo da je stvarno takav već se nadamo da će se trgnuti i početi ponašati drugačije. Drugi je jednostavan izraz frustracije – kažemo ono što ne mislimo jer ćemo se tako privremeno osjećati lakše.

    Kako to zvuči u praksi? Pogledajmo sljedeća dva primjera:
    “U posljednjih mjesec dana uvijek kasniš kada trebaš doći po mene.” (činjenica)
    “Ti si nemarna lijenčina kojoj nije stalo do mene.” (općenita kritika)

    Ako želite uputiti konstruktivnu kritiku, to bi trebalo izgledati ovako:

  • Izjava potrebe: “Treba mi pomoć.”
  • Ukazivanje na problem: “Kada je stol u kuhinji zakrčen novinama i poštom…”
  • Rezultat problema: “… osjećam se nervozno i frustrirano.”
  • Što treba učiniti: “Htio bih da stol bude čist.”
  • Zahtjev za suradnjom: “Što si spreman učiniti da dobijemo manje zakrčenu kuhinju i bolje raspoloženog mene?
  • I onda to ovako zvuči:

    Treba mi pomoć. Kada je stol u kuhinji zakrčen novinama i poštom, osjećam se nervozno i frustrirano. Htio bih da stol bude čist. Što si spreman učiniti da dobijemo manje zakrčenu kuhinju i bolje raspoloženog mene?

    Ako usvojite takav način komunikacije i ipak se ništa ne promijeni, možda nije problem u tome što loše svirate već treba promijeniti gitaru.

    Prezir

    Prigovaranje vodi u kritiku, a kada kritika toliko prijeđe u naviku da partnera smatramo odvratnim, glupim ili kronično nesposobnim, nastupila je faza prezira. Tada slijede uvrede, ismijavanje i omalovažavanje, a razvod smatramo sretnim raspletom priče.

    Prezir je ozbiljna stvar. Kao suprotnost poštovanju, koje je temelj čvrste veze, on je najozbiljniji znak da je veza u gadnim problemima. Dok kritiziranje možemo poništiti fokusom na pozitivne kvalitete partnera, ovdje je količina neprijateljstva tolika da uopće ne možemo primijetiti te pozitivne kvalitete: vidimo samo mane, a osjećamo samo gađenje. Zato, ako počnete redovito primjećivati prezir, vrijeme je da potražite pomoć ili spakujete stvari.

    Prezir

    Sužene oči i uzdignuta usna na jednoj strani lica = prezir

    Defanzivnost

    Defanzivnost se javlja kada se osjećamo napadnuti. Osjećamo se ranjivo i zato krećemo u protunapad kako bi ponovno uspostavili osjećaj ravnoteže. Tako možemo reagirati na jedan od sljedećih načina:

    • Trgovina: Možda nisam odnio smeće tjedan dana, ali sam stavio čarape u veš-mašinu.
    • Protunapad: “U kupatilu nema ručnika!” – “Možeš si ih i sam donijeti!”
    • Izvlačenje starih grijeha: JA sam buljila u Zumbul-agu?! A to što si ti flertao s mojom sestrom na vjenčanju prije 20 godina je bezazleno?”

    Za razliku od prezira, defanzivnost nije potpuno loša. Ponekad nas bez razloga kritiziraju i napadaju pa je prirodno uzvratiti udarac. Problem s defanzivnošću je što u sugovorniku rijetko izaziva trenutak prosvjetljenja i iskrenu ispriku. Češći je slučaj kada se svaka strana sve više ukopava i počinju rovovske bitke. Zloba na zlobu, sarkazam na sarkazam… i prije nego se snađete zadubljeni ste u igru “tko je koga više uvrijedio dok smo bili djeca”.

    Izolacija

    U bračnim svađama, izolacija je omiljena strategija muškaraca. Razgovaraju o problemu, a on odjednom prestane reagirati. Zašuti, isključi se iz razgovora, prestane slušati… ponekad se čak ustane i ode. Tada partnerica zaključi da mu nije stalo, da situaciju ne shvaća ozbiljno, pa krene još agresivnije. Što ona više navaljuje, on se više povlači, a problem se ne rješava.

    Ako imate partnera koji je sklon bijegu od svađa, važno je razumijeti da je i njemu stalo da se problemi riješe. Izolacija znači da je preplavljen emocijama i pokušava se smiriti kako bi se bolje nosio sa situacijom. Tada je bolje prestati s raspravom, smiriti se i nastaviti kada se budete bolje osjećali.

    Kada je svađa već u tijeku, teško je zadržati hladnokrvnost i fokus na problem, umjesto na samu svađu. Zato zapamtite ova tri jednostavna pravila i budite ih svjesni dok raspravljate:

  • Nemojte napadati.
  • Nemojte se braniti.
  • Nemojte bježati.
  • Početkom sljedećeg mjeseca izdavačka kuća VBZ lansirat će moju prvu knjigu “Zlihologija: opake ideje u naopakom svijetu”. Što možete očekivati od knjige?

    Knjiga "Zlihologija" - naslovnica

    Naslovnica knjige “Zlihologija” (slika: Mirko Ilić)


    Koncept knjige “Zlihologija” je jednostavan: 50 tekstova, od kojih je 47 objavljeno na blogu od 2008. godine do danas, a tri su napisana posebno za knjigu. Evo nekoliko primjera popularnih tekstova koje ste već imali priliku čitati:

    Što se tiče bonus tekstova, naslovi su sljedeći:

    • Kako prepoznati šarlatane ako niste znanstvenik
    • Zašto nam treba manje djece na svijetu
    • Životne lekcije televizijskih reklama

    A sada glavno pitanje: trebate li kupiti knjigu?

    Naravno! Štoviše, ako u roku od 24 sata nakon izlaska ne poklonite 3 kopije vašim prijateljima, možete očekivati 7 godina impotencije, nesreće i života u Hrvatskoj.

    Ali nemojte vjerovati pristranom zlihologu već pročitajte što je napisala moja urednica Koraljka Penavin:

    Njegova duhovita, provokativna i često ironična zapažanja od srca će vas nasmijati i zabaviti, no s druge će vas strane upoznati sa štetnim mentalnim sklopovima koje nam nameću odgoj i društvo i koji nas sprječavaju da postanemo zdraviji i sretniji ljudi.

    Felix Baumgartner je najpoznatiji austrijski luđak*, a njegovu ludost upoznali smo 14.10.2012. godine. Tada je skočio s ruba svemira, oborio nekoliko rekorda i ostao živ.

    Njegova priča posebno je zanimljiva ako je gledamo iz perspektive “projekta nasljeđa” (legacy project). Koncept projekta nasljeđa (ili životne misije) opisuje ono što ćemo ostaviti svijetu, po čemu želimo da nas pamte naši bližnji ili, ako smo ambiciozniji, čovječanstvo.

    Na primjeru Felixa Baumgartnera jasno ćemo vidjeti kako ostvariti svoj projekt nasljeđa bez previše – i premalo – muke.

    Vaše nasljeđe nije samo jedna stvar

    Projekt nasljeđa za većinu od nas nije jedna stvar koju ćemo obaviti i zatim možemo slobodno umrijeti. On je misija, ono što nas definira i daje nam smisao života. Tako pisac neće napisati samo jednu knjigu, glazbenik neće skladati jednu pjesmu, vrtlar neće posaditi samo jednu biljku…

    Skok s ruba svemira je prvi put kada smo čuli za tog neustrašivog Austrijanca, ali to nije bio njegov prvi projekt. Njegovo nasljeđe neće biti taj impresivan skok (iako će ga mnogi pamtiti samo po tome), već svi ispiti neustrašivosti koje je prošao prije toga i koji ga tek čekaju.

    Zato je važno definirati svoju misiju u smislu onoga čime si želite ispuniti život umjesto ostvarivanja samo jednog cilja.

    Odaberite realističan i zahtjevan projekt

    Gledano iz perspektive prosječnog čovjeka, skakanje s ruba svemira nije realističan cilj. Ali iz perspektive iskusnog skakača, to je stvar bolje pripreme i dobrog hardvera. Baumgartner je počeo skakati s padobranom još 1988. godine. Prešao je na base jumping (padobransko skakanje sa stabilne platforme), a 25 godina nakon svojih prvih skokova odvažio se na slobodan pad brzinom zvuka.

    Cilj treba biti realističan, ali i zahtjevan. Ostvarivanje skromnih ciljeva dat će vam osjećaj uspjeha, ali i samopouzdanje i vještinu za kompliciranije poduhvate. Kada cilj nije realističan, bit ćete neuspješni i razočarani. Kada je previše lagan, bit će vam dosadan i nećete imati osjećaj uspjeha.

    Ponekad uspjeh neće biti potpun

    Baumgartner je u svom skoku oborio nekoliko rekorda: najviši skok, najviši let balonom i najbrži slobodni pad. Ipak, mi koji smo pratili prijenos skoka prije njega smo znali da nije oborio rekord u najdužem slobodnom padu.

    Uspjeh će vam biti potpun samo ako ste odabrali trivijalno jednostavan zadatak. U većini slučajeva nećete biti potpuno zadovoljni onim što ste ostvarili. I to je potpuno u redu. Austrijski skakač bio bi lud kada bi rekao: “dobro, sletio sam živ i zdrav, oborio par rekorda, ali mogao sam izdržati još dvadesetak sekundi…” Zdrav način gledanja na svoja postignuća određuje hoćete li živjeti u trajnom nezadovoljstvu ili zdravom optimizmu.

    Suočit ćete se s neočekivanim problemima

    Baumgartner je skakao s mostova i zgrada, ali ovaj put suočio se s novim problemom: klaustrofobijom. Boravak u svemirskom odijelu izazivao mu je teške napadaje panike. Jednom prilikom čak je pobjegao iz SAD-a jer nije mogao podnijeti još jedan trening u zatvorenom odijelu.

    U tom trenutku slobodno je mogao reći da odustaje od cijelog projekta. Nitko mu to ne bi mogao zamjeriti – zadnje što čovjeku treba na 40 kilometara iznad zemlje je da počne paničariti. Ali znao je jednu važnu stvar: odustati možete u svakom trenutku pa ne trebate žuriti s tim.

    Podrška drugih je presudna

    U pozadini Felixa Baumgartnera i njegovog skoka s ruba svemira stajala je cijela vojska ljudi. Znanstvenici, sponzor, obitelj, psiholozi… Svi oni pomogli su mu u postizanju cilja i svi oni s pravom mogu reći da će taj projekt ostati iza njih. A to znači da…

    Vaš projekt ne mora biti senzacionalan

    Profesor Randy Pausch saznao je da umire od raka i da je tumor neizlječiv. Zato je iskoristio priliku da na svom fakultetu sudjeluje u projektu “posljednja lekcija”, kroz koji profesori mogu reći ono što bi rekli kada bi to bila njihova posljednja prilika. Samo u njegovom slučaju to je bila istina.

    Pausch je govorio o ostvarenju snova iz djetinjstva, a to je potaknulo ljude širom SAD-a da mu pomognu u omogućavanju mnogih ciljeva. Priče ljudi kao što su Pausch i Baumgartner mogu nas dotaknuti zato što se radi o iznimnim ljudima. S druge strane, uvijek imamo osjećaj da mi nismo baš toliko iznimni. Zato je važno imati realistična očekivanja.

    Vaš projekt ne mora biti senzacionalan – velika je stvar biti produktivan i profesionalan kotačić u ostvarenju ciljeva drugih ljudi.

    Sve se može relativizirati

    Neki ljudi nikad nisu zadovoljni. Čak i kada ostvare svoje ciljeve, potcijenit će se i reći: “To je mogao svatko napraviti. Da je bilo teže, ne bi mi uspjelo.” Tako i Baumgartnerov uspjeh možemo relativizirati. To je, uostalom, bio opsežan projekt u kojem je njegov dio posla bio samo nabiti kondiciju i iskočiti u pravom trenutku. Možemo reći i da je cijeli taj cirkus tek reklama za Red Bull te da bi se taj novac bolje mogao iskoristiti za pomaganje sirotinji (samo balon je koštao 250,000 dolara).

    Kada odlučite ostvariti svoje snove, nemojte nikome dopustiti da vam kaže kako je to glupo, besmisleno ili pogrešno. Pogotovo ne sebi.



    * a to je velika stvar s obzirom da iz Austrije dolaze Josef Fritzl, Adolf Hitler i Falco.

    Ljudska psiha je fascinantna. Možemo imati mnoge divne prijatelje s kojima smo proživjeli nevjerojatne avanture, ali ipak najviše ćemo pamtiti one koji nam zagorčavaju život. Kako prepoznati tipične otrovne prijatelje i izaći iz njihove klopke?

    Oči

    foto: Aalay

    Pijavica

    Pijavica prijatelje doživljava kao resurs za krpanje svog budžeta. Zato ćete vidjeti da je okružena prijateljima kojima je jedina zajednička crta to što joj svaki omogućuje nešto što nema. Tako ćete se s njom sigurno čuti kada joj treba nešto materijalno: prijevoz, kratkoročna pozajmica, popravak računala, besplatan ručak. U većini odnosa te se stvari prirodno događaju, no nitko koga poznajete ne sjeća se da je Pijavica ikada platila piće, a u igri “bulji u prazno dok onaj drugi ne posegne za novčanikom” nikad nije izgubila.

    Kada to spoznate, teško ćete je gledati istim očima i svaki dodatni zahtjev izazivat će sve veće gađenje. Iako možete probati popričati s njom o neravnoteži u vašem odnosu, velika je šansa da ćete je naljutiti. Zato je bolji suptilniji pristup. Pošto joj trebaju ljudi koji rješavaju probleme bez kompliciranja, počnite je obasipati zahtjevima. Pozovite se kod nje na ručak, a na pozive na kavu odgovarajte s glumljenom radošću: “haha, totalno sam dekintirana, samo ako ti plaćaš!”

    Ekolog

    Ekolog zvuči kao osviještena osoba koja živi u skladu s prirodom i savjesno vodi računa o svom ugljičnom otisku. To je možda istina ako govorimo o okolišu, no u kontekstu prijateljstava ekolog ima specifičnu ulogu: recikliranje vaših veza. Kada s nekim prekinete, ekolog će ostavljenoj osobi ponuditi rame za plakanje, a uskoro i ostatak tijela.

    Prvi put to će vam biti neobično, a možda i drago jer ćete brzo krenuti dalje bez da brinete o povrijeđenom bivšem. S vremenom postat ćete paranoični. Svaki put kada započnete vezu činit će vam se da na potiljku možete osjetiti lešinarski pogled Ekologa koji jedva čeka navaliti na tople ostatke vaše propale veze.

    Ako ga se želite riješiti, trebat ćete se žrtvovati. Nađite najgoreg mogućeg partnera: emotivnog zlostavljača, fizičkog nasilnika, posesivno ljubomornog manijaka, hipstera… i ostanite s njim par tjedana. Onda ga se riješite, a postupak ponavljajte dok Ekolog odustane od vas ili završi u ludnici. Ali pripazite: takvo rizično ponašanje privući će pažnju sljedećeg psiho prijatelja.

    Terapeut

    Terapeut je vrsta osobe koja se svjesno okružuje problematičnim prijateljima. Među njemu bliskim osobama naći ćete emotivno nestabilne ljude, ovisnike, nesigurne… Ako je netko hodajući kaos, Terapeut će ga objeručke prihvatiti.

    Ovaj tip prijatelja zainteresiran je samo za vaše probleme pa je njegov način funkcioniranja prilično prepoznatljiv. Saslušat će vaše jadikovke i reći vam što s vama nije u redu te dodati topli savjet kako biste mogli biti bolji. Ako vam slučajno izleti nešto pozitivno – kako ste dobro riješili neki problem ili napredovali kao osoba – rezultat će biti isti. Reći će vam što nije u redu te kako biste mogli biti bolji.

    Ovakve pijavice teško ćete se otarasiti jer se u svemu može naći patologiju ako dovoljno entuzijastično kopate. Ipak, nemojte odustajati. U svakom razgovoru govorite o lijepim stvarima koje se događaju, izbjegavajte negativnosti i terapeut će s vremenom gnjevno odustati od vas. Kada vam kaže da mu se ne sviđa što živite u poricanju svojih stvarnih osjećaja, znat ćete da ste pobijedili.

    Trgovac

    Imate li prijatelja koji razgovore voli začiniti imenima važnih ljudi, a kada govori o stvarima koje su mu se dogodile uvijek negdje spomene da je bio u društvu dinamičnih, uspješnih osoba? Čestitam, upoznali ste Trgovca, čovjeka kojem niste bitni vi kao prijatelj, već vi kao resurs.

    Ako Trgovac uopće priča s vama, to znači da vas smatra osobom koju vrijedi poznavati. Zato će vas napasti s dvije fronte: prvo će vam pričati intimne detalje drugih ljudi, a zatim će iz vas izvlačiti takve informacije. Nekoliko tjedana kasnije zapitat ćete se kako je moguće da cijeli grad priča o najintimnijim detaljima vašeg života.

    Srećom, Trgovca se lako riješiti ako imate u vidu naziv njegove šablone: u trgovini je važno da kupujete i prodajete. Zato nemojte poslovati s njim. Hladno zanemarite njegovo hvalisanje i na pitanja o sebi odgovarajte površno pa će naći nekog vrijednijeg.

    Pacijent

    Pacijent je tip prijatelja sa stalnim, užasnim problemima koji mu život mijenjaju iz temelja… više puta tjedno. S njim uvijek ćete imati o čemu pričati, mada će se razgovori uvijek vrtiti oko njega.

    A naslušat ćete se svačega. Upoznao je groznu curu koja mu se odmah uselila u stan. Prevario je curu s drugom i to joj rekao jer ima integriteta i ne trpi laži. Ili je došao pijan na posao, nasrnuo na tajnicu, potukao sa šefom i dobio promaknuće.

    Te situacije povremeno se događaju svima nama, ali Pacijent ih proživljava uzastopno. O njima priča s podjednakom dozom paralizirajućeg užasa i mazohističkog likovanja. To sve Pacijente čini zabavnim osobama uz koje se osjećamo dobro. S njima se nasmijemo i primijetimo da imamo manje problema nego što bi mogli, ali ponekad je teško procijeniti jesu li oni nevine žrtve životnih okolnosti ili manipulatori koji uništavaju tuđe živote da bi osjećali živim.

    Dobra vijest je da ćete se Pacijenta lako riješiti… upoznajte ga s Terapeutom.

    Špijun

    Za razliku od ostalih otrovnih prijateljstava, špijuniranje često nije pitanje karaktera već okolnosti. Kada raskrstite s članovima obitelji, prijateljima ili partnerima, dobra je šansa da oni to neće primiti dobro. Tada nastupa Špijun, vaš do tada kvalitetan prijatelj koji prenosi informacije onima koji ih ne bi trebali znati. Srećom, nije ga teško prepoznati: odjednom će samo htjeti razgovarati o jednoj temi. Pričat će o tome kako je slučajno naletio na ljude koje izbjegavate ili će vas suptilno nagovarati na razgovor o njima.

    Špijuna se teško riješiti na diskretan način. Ako vam smeta, jednostavno se nemojte družiti s njim. Ali ako vas to zabavlja, preokrenite igru. Počnite mu davati odvratne informacije za koje znate da će zgroziti njegove klijente.

    Ovo su neke vrste otrovnih prijatelja, a ima ih još jer zlo je kreativno i javlja se u raznim oblicima. Zato bez milosti počistite ovakve ljude iz života jer ćete tako moći biti bolji prijatelj svojim dobrim prijateljima.

    Australski motivacijski govornik Nick Vujicic nedavno je posjetio Hrvatsku. Na predavanjima u Zagrebu i Rijeci oduševio je i nadahnuo publiku željnu utjehe i nade u bolje sutra. Zanimalo me kako će to izgledati pa sam se te večeri uputio u sportsku dvoranu Zamet, prepunu vjernika i znatiželjnika.

    Do tada nisam znao puno o njemu. Znao sam da je rođen bez ruku i nogu, da se pokušao ubiti u desetoj godini te da je nekako našao smisao života. Sada mu je životna misija širiti poruku nade i smisla. Očekivao sam prosječnog motivacijskog govornika koji niže poticajne fraze, ali Vujicic nije ni blizu toga. Preciznije, neusporedivo je gori i otrovniji nego što sam mogao zamisliti.

    Nick Vujicic u Rijeci
    Na pozornici njegov hendikep primjećujemo u prvih nekoliko sekundi jer, zbog svog izgleda i načina kretanja, podsjeća na uspravnu gusjenicu. Ali već nakon nekoliko minuta jasno je da pred nama stoji vješt, duhovit i beskrajno šarmantan govornik koji će većinu prisutnih u sat vremena predavanja uvjeriti da im je život sasvim lijep.

    Ali ako zanemarimo šarm i savršeno izglancane komunikacijske vještine, ostaje nam samo jedan običan guru. Naime, ako želite raditi kao motivacijski govornik, vi morate imati tužnu priču po principu “počeo sam jadan i bijedan (kao i vi), došao sam do spoznaje, sada sam uspješan i reći ću vam kako i vi to možete”.

    Američki megapopularni guru Tony Robbins, jedan od najbogatijih motivacijskih govornika, voli pričati kako su ga na pragu punoljetnosti roditelji izbacili iz kuće. Sljedećih nekoliko godina životario je na rubu egzistencije u unajmljenom stanu u Kaliforniji, a sada je milijunaš.

    Vujiciceva priča je slična. Rodio se kao invalid, djeca su ga zadirkivala u školi i osjećao se bijedno. Do desete godine pokušao se ubiti tri puta, a tada je pomislio koliko će njegovi roditelji patiti ako se ubije pa je odlučio naći smisao u životu.

    Unatoč toj, za mnoge nepremostivoj, prepreci, postao je vješti motivacijski govornik. Problem je upravo u toj riječi unatoč. Njemu manjak udova nije bio prepreka u karijeri, već mu je dao ono što ga, grubo marketinški rečeno, izdvaja od gomile banalnih muljatora. Život bez udova mu u struci motivacijskog propovjednika daje toliko veliku prednost u odnosu na bilo koga drugog, da u tom kontekstu ne možemo govoriti o hendikepu. Ne želim podcijeniti ogroman trud i ambiciju koju je uložio u svoju karijeru, samo kažem da bi meni – koji sam odrastao bez trauma i završio dva fakulteta u inozemstvu – bilo praktički nemoguće raditi to što on radi. Jednostavno nemam dovoljno čemera da bih bio uvjerljiv.

    A to što radi u svakom trenutku naglašava njegov hendikep. U nastupu je dinamičan i živahan, kreće se, skakuće, priča viceve na svoj račun (“kada je hladno, često kažem da su mi promrzle ruke”, “upravo sam prekrižio ruke, ali to ne možete vidjeti”) i vješto kombinira priče o svojoj nevolji s poukama zašto prihvatiti Boga kao spaasitelja. Jedan dio predavanja čak je odradio ležeći na trbuhu, kako bi u trenutku kada kaže da je kroz Boga sve moguće naslonio glavu na Bibliju i pomoću nje se pridigao u uspravan položaj.

    Tada sam bio potpuno siguran da nas sve vuče za nos.

    A onda je počeo pričati o Indiji, zemlji koja mu je “promijenila život”. Tamo je posjetio četiri javne kuće i razgovarao sa šestotinjak prostitutki koje su prodane u roblje. U javnim kućama uvjeti su bili zastrašujući – ropstvo, prostitucija, ogromni štakori. U četvrtoj javnoj kući susreo je 85-godišnju staricu koja je sjedila na podu. Sjeo je do nje, primijetivši na zidu slike njenih bogova. Kroz prevoditelja počeo joj je govoriti o Isusu, kada je u sobu upala njena sestra i napala ga: “Moja sestra nije četiri godine izašla iz kuće! Ako je Isus stvaran, pomozi joj da ustane!”

    Nick je shvatio da se radi o ozbiljnom problemu i počeo se moliti za staricu. Nakon desetak minuta ona se ustala, izliječena. Hodala je bez problema, čak i skakutala. Kasnije je saznao da je ta starica odgovorna za otvaranje 150 javnih kuća i nevolje tisuća žena. Zaključio je da je bila daleko od Boga, a on je svejedno došao k njoj, kao što će doći bilo kome tko se otvori prema njemu.

    Tu već vidimo da je Vujicic, dijete srpskih roditelja, vrlo dobro usvojio zapadnjački kulturni imperijalizam. Sa svojom svitom otišao je u zemlju trećeg svijeta, posjetio ljude koji žive u užasu, s prijezirom frknuo na njihova božanstva i ženi koja sjedi u blatu i smradu dilao svoju religiju. Blaženo nesvjesan svoje bahatosti, ženu je osudio bez da se potrudio saznati zašto je to učinila i kakav je bio njen život. Da je stvarno bila toliko oličenje bezbožnosti i zla, sigurno ne bi u blatu čekala velikog izbavitelja Nicka Vujicica, Univerzalnog Ambasadora Svega Što Je Moralno.

    On je samo mlažnjakom dolepršao u Indiju, prikupio pričice i sada ih priča nama s isključivim ciljem da ilustrira:

  • Kako je on sasvim kul tip,
  • Bog pomaže svima koji ga prihvate, pa čak i onima koji su gadno zgriješili,
  • Kako u Hrvatskoj ipak nije toliko loše jer imamo sve udove i nismo robovi okruženi mutiranim štakorima.
  • Ironija cijele priče je što su ti jadnici osuđeni na ropstvo i prostituciju, a ljudi kao što je Nick Vujicic ponovno ih iskorištavaju i prostituiraju korištenjem njihovih užasa kao tople, humane anegdote za svoj probitak.

    Nakon toga govorio je o glavnom uzroku patnje na svijetu: žudnji. On je žudio za rukama i nogama i to ga je ispunjavalo užasom. Mi u publici, vlasnici kompleta zdravih udova, žudimo za drugim stvarima i to nas održava u trajnom stanju anksioznosti i stresa. I sad dolazimo do njegovih glavnih poruka: sutra će biti bolje, Bog voli Hrvatsku i samo mu se trebamo prepustiti. Ta rezigniranost, pokornost i bespogovorno potčinjavanje autoritetu najgori je dio njegove filozofije jer taj princip “prepusti se i vjeruj u Svevišnjeg” idealno odgovara šefovima svih država svijeta. Ne čudi što su ga rado primili mnogi predsjednici i parlamentarci.

    Da bismo bolje razumijeli o čemu se ovdje radi, usporedimo Vujicica – koji se hvali da je za njega čula milijarda ljudi – s Martinom Lutherom Kingom, također vjernikom, propovjednikom i motivacijskim govornikom. King je, osim propovijedanja, bio i gorljivi aktivist. Crnce je poticao da se bore protiv vlasti koja ih je ugnjetavala i uskraćivala im osnovna ljudska prava. Zbog svog angažmana na kraju je i dobio metak. Zašto Nick Vujicic nije svoju zgroženost životnim uvjetima ropkinja/prostitutki odveo korak dalje? Zašto nije postavio pitanje kako to indijske vlasti mogu tolerirati ropstvo u 21. stoljeću?

    Ali nije samo iskoristio Indiju: osvrnuo se i na Siriju, državu u kojoj “djeca plaču, nema hrane, nema mlijeka, nema pokrivača…” Time lijepo igra na emotivnu žicu jer je Sirija čist slučaj – bez obzira što mislili o sirijskoj političkoj situaciji, svatko normalan suosjeća s patnjom djece. Ipak, još je važnije nešto drugo: to što u sadašnjem trenutku u Hrvatskoj nema patnje usporedive s Bliskim istokom. Zato nema bojazni da će publika početi zbrajati dva i dva pa zaključiti da bi mogli malo tražiti svoja prava na ulici.

    Uzmimo za usporedbu nama bliže slučajeve masovnih prosvjeda u Španjolskoj i Grčkoj, gdje se ljudi poput nas na ulicama bore za svoja prava. Kada bi Vujicic svoje poente ilustrirao takvim primjerima, svi mi koji smo s osmijehom na licu sjedili u publici odjednom bi se sjetili svih afera, skandala i užasa koji obilježavaju našu svakodnevnicu posljednjih dvadesetak godina. Tada bi Nickove poruke nade i strpljenja, “jer Bog će nama i našoj djeci osigurati bolje sutra” možda bile popraćene i ponekim “fuck you” ili “asshole, go home”.

    Ipak, šlag na torti dolazi kada ničim izazvan otvori pitanje braka. U kratkom uvodu kaže da ideju o prvom seksu nakon vjenčanja smatramo zastarjelom, ali da je istina drugačija. Tvrdi da je Bog stvorio seks za brak jer sve što je dobro dolazi od Boga, a on u Bibliji kaže: “prvo brak, onda seks”. Zatim objašnjava da seks prije braka nikada nije bolji nego s osobom koju volimo i s kojom ćemo provesti ostatak života. Seks prije braka, kaže Nick, poput je jeftine imitacije skupog sata: djeluje dobro, ali nije autentičan i toga smo uvijek svjesni.

    Odakle našem guruu tako bogato iskustvo? Iz takvih riječi možemo samo zamisliti da je povalio pola svijeta, triput se liječio od sifilisa i rješavao se ovisnosti o seksu uz Michaela Douglasa. Nevjerojatno ali istinito, njegovo znanje je teoretsko: bez problema priznaje da je ostao djevac do braka! Kako onda može znati da je takav seks loš ako ga nije probao? Kako može znati da će s osobom koju volimo i s kojom želimo živjeti dok nas smrt ili dosada ne rastave biti fantastičan tek po potpisivaju ugovora? Pročitao u knjizi.

    Ali publici je bilo dovoljno čuti nasmiješenog čovjeka bez udova kako govori da drugdje ljudi imaju većih problema. I dobro su se zabavili. Red pjesme, red predavanja, molitva za kraj i onaj nezaboravni osjećaj da imaju snage i volje za promijeniti svoju mučnu rutinu. Ali kao i uvijek, iskra motivacije trajat će nekoliko dana, a onda po novu razonodu, novu inspiraciju.

    Evo, već u listopadu u Rijeku nam stižu dva nova spektakla: Lord of The Dance i žensko hrvanje u čokoladi.



    Ako želite čuti kako je zvučalo predavanje, na sljedećem linku ga možete poslušati u cijelosti.

    Krenuo sam pisati knjigu radnog naziva “Kako dobiti i sačuvati posao” s namjerom da bude kratak e-book. Što sam više radio na tome, bilo je sve više materijala. Zato sam odlučio proširiti projekt i pretvoriti ga u ozbiljniji e-book. Bit će gotovo do početka studenog.

    Sanjin Frlan, hrvatski Mister Džirlo, u našoj zemlji potpuno si je srozao ugled pa je svojim proizvodima krenuo na ostatak našeg južnoslavenskog govornog područja. Za sve koji ste vidjeli oglas “Lijeni milioner” i zapitali se tko je taj tip, ovo je kratki uvod.

    Tehnike utjecaja koje Sanjin Frlan koristi kako bi kupce uvjerio da kupe njegove preskupe proizvode objašnjavam u tekstu Vivisekcija marketinga.

    Program koji vam prodaje u Hrvatskoj je izašao prošle godine pod nazivom Lijeni milijunaš. Način poslovanja Sanjina Frlana i njegovog bivšeg partnera Dominika Bjegovića (ako si želite predočiti njihovu poslovnu ozbiljnost, zamislite Tora i Ponča) možete vidjeti u psihotestu “Jeste li lijeni milijunaš?”

    Njegov najnoviji program je “Milijunaš iz susjedstva“, u kojem Frlan objašnjava kako zarađuje 10000 eura mjesečno i kako to možete i vi. Nejasno je samo zašto tu tajnu dijeli s drugima umjesto da i dalje zarađuje.

    U prethodnom tekstu pisao sam o tehnikama koje FBI koristi u pregovaranju s otmičarima. Prvi korak je aktivno slušanje, metoda koju morate savladati ako želite graditi kvalitetne odnose.

    sove

    foto: Leonard John Matthews

    1. Namjera

    Sve počinje s namjerom; odlukom da sugovornika slušate s punom pažnjom. Zato je važno smatrati ga osobom s kojom želite graditi kvalitetan odnos. U protivnom neće vam biti stalo do toga pa ćete se podsvjesno sabotirati… čak i kada svjesno odlučite slušati. Ako vam je teško sugovornika gledati kao vrijednog vaše pažnje, razmislite o tome želite li uopće komunicirati s tom osobom. Ako vam je sugovornik loš, umjesto aktivnog slušanja razmotrite aktivno izbjegavanje.

    2. Govor tijela

    Govor tijela često smatramo jednosmjernim načinom komunikacije: vidimo da sugovornik izbjegava kontakt očima i zijeva pa zaključujemo da mu je smrtno dosadno. Ali govor tijela je dvosmjeran jer samim zauzimanjem određenog položaja tijela utječemo i na svoju psihu. Kada prekrižite ruke i noge i potrudite se zauzimati što manje prostora, vi nećete samo sugovorniku djelovati zatvoreno, oprezno i nesigurno. Takvim stavom utjecat ćete i na sebe pa ćete samo pojačati te neugodne osjećaje.

    Zato zauzmite otvoreni položaj tijela. Okrenite se prema sugovorniku, gledajte ga u oči, opustite tijelo. Ako se osjećate fizički opušteno, osjećat ćete se ugodnije u razgovoru, a time će i partneru biti ugodnije s vama.

    3. Tjelesni i mentalni fokus

    Ritam modernog svijeta toliko je intenzivan da nam je postalo normalno raspršivati pozornost na više stvari istovremeno. Zato usred razgovora s prijateljem kojeg nismo vidjeli godinama bez oklijevanja provjeravamo Facebook, pišemo poruke ili se javljamo na telefon. Osim što time prekidamo tijek razgovora, tako izražavamo nepoštovanje prema sugovorniku i u njemu stvaramo osjećaj da biste radije bili negdje drugdje. To, naravno, nije istina jer vi ne biste htjeli biti na drugom mjestu već tu gdje jeste i na pet drugih mjesta – istovremeno.

    Isto važi za mentalne aktivnosti. Kada razmišljate o tome što vas čeka na poslu, hoće li vam mama ispeći palačinke ili sanjarite o godišnjem odmoru, ono što vam osoba preko puta govori postaje samo šum u pozadini. Sve dok ne postavi neugodno pitanje: “slušaš li me ti uopće?”

    Svi mi povremeno odlutamo za vrijeme razgovora, to je ljudski. Samo se treba oduprijeti tehno-sindromu života “5 minuta u budućnosti”.

    4. Pustite da pričaju

    Ako razmišljate što ćete sljedeće reći dok sugovornik blebeće svoje, razgovor vam neće biti ugodan.

    Upadanje u riječ i nadopunjavanje sugovornika je, paradoksalno, znak da imate kvalitetan odnos – pod uvjetom da ste u ljubavnoj vezi ili ste dobri prijatelji. Ali ako se jedva poznajete, ono samo šalje poruku da ne možete dočekati svoj red. Drugim riječima, otvoreno priznajete da vam nije stalo. Zato se potrudite prikriti svoju dosadu i glumite empatiju.

    5. Uključite empatiju

    Ključni dio aktivnog slušanja je empatija, gledanje na ono što je sugovornik rekao iz njegove perspektive. Previše razgovora svodi se na to da jedna strana priča o svojim problemima, a druga daje rješenja uz obavezno: “da sam ja na tvom mjestu…” Možda će vas ovo iznenaditi, ali vi niste na mjestu vašeg sugovornika. A da jeste, vrlo vjerojatno biste radili iste greške.

    Zato pokušajte vježbati empatiju, sposobnost prihvaćanja i razumijevanja emocija druge osobe. Pokušajte shvatiti kako je došao do te točke gledišta. Obratite pažnju na sadržaj razgovora, ali i na ton i govor tijela jer ćete tako steći potpunu sliku. Ako se netko žali da je izgubio posao, a neverbalna komunikacija poručuje da osjeća olakšanje, moći ćete bolje razumijeti poruku.

    Empatska komunikacija također uključuje kontakt očima. Ali pripazite: često možete pročitati savjete da uspostavite stopostotni kontakt očima. Nemojte slušati takve savjete jer samo psihopati održavaju takav fokus. Trik je u tome što rijetki gledaju sugovornike u oči pa je sasvim dovoljno uglavnom održavati kontakt. Povremeno nakratko skrenite pogled i djelovat ćete prirodno i mentalno zdravo.

    Što se tiče verbalnog dijela komunikacije, potvrđujte ono što je sugovornik rekao: “razumijem zašto se osjećaš neugodno u toj situaciji”, “svakome bi to bilo neugodno” ili “tvoje reakcije su potpuno normalne”.

    Na kraju, ako želite pomoći, nemojte davati savjete jer neželjena pomoć djeluje bahato i patronizirajuće. Umjesto toga kažite “htio bih ti pomoći. Reci mi što mogu učiniti.”

    Abraham Lincoln jednom je rekao da ćete neprijatelja najbolje uništiti ako ga pretvorite u prijatelja. Aktivno slušanje je najbolja tehnika za poboljšanje odnosa s neprijateljima ali, ako ga ne primjenjujete, važi i suprotno. Prijatelja ćete pretvoriti u neprijatelja.

    blogodak blog

    Blogodak?

    Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

    O projektu

    Podrška

    MyCity.rs

    DevProTalk

    Duhovi iz Palmotićeve 37