
Eto, prodje i prva nedelja na poslu. Nakon uvodnih predavanja i upoznavanja kroz “Welcome days-e” otisli smo na kurs “Customer Satisfaction and Problem Determination”.
:) Da, znam, i meni je zvucalo smor. :) Ali se kurs pokazao kao vrlo interesantan i koristan. Naucili smo razne tehnike komuniciranja sa razlicitim vrstama klijenata kao i znacaj saradnje izmedju timova u firmi, i sl. Kurs bi bio jako dosadan da nismo imalu odlicnog predavaca koji je sve pokazivao kroz praksu, tj. kroz svakakve drustvene igre. Na primer, timski rad smo ucili praveci kulu od papira, podeljeni u dva tima. Bilo je simpaticno kako su timovi radili na potpuno razlicite nacine. Prvi tim je prvo seo, razmislio, pa tek onda u miru i redu poceo da pravi kulu. I to uglavom tako sto je jedan radio a ostala trojica gledali. Dok je tim u kome sam ja bio odmah poceo da pravi kulu menjajuci i izmisljajuci resenja u hodu. I to uz jasnu podelu zaduzenja i uz konstantnu galamu i sale. Naravno, nasa kula je bila mnogo lepsa. :)))) Predavac je sve to snimao tako da smo na kraju mogli da pogledamo metode oba tima. Odmah je bilo jasno da je najbitnija stvar bila podela uloga u timu. I naravno zabava tokom posla. :)
Neko je prokomentarisao “Ne mogu da verujem da nas IBM placa za ovo!” Medjutim, ja mislim da je kurs bio jako poucan i zabavan ako nista drugo. :)
Nakon ovog uvoda ocekuju me dosta ozbiljniji kursevi. Sledeci bi trebalo da bude SA-202 “Advanced System Administration for the Solaris 10 Operating System” i AU16G “AIX 5L System Administration II: Problem Determination”. A za nesto kasnije je zakazan kurs o AIX HACMP (AIX klasteru) koji zeljno iscekujem. :)
Internet kuci jos uvek nemamo. Bili su juce da nas prikace ali izgleda da nesto nisu dobro uradili jer kablovski modem nece da se konektuje. (BTW, koriste iste modeme kao i SBB. :) Sad moramo da cekamo utorak da posalju nekog da vidi u cemu je problem. Ovde imaju neke cudne polise koje se ticu brzine. Recimo, najmanji paket je 1Mbps download i 100kbps upload. Ali to samo vazi dok ne probijes 2GB, bilo download-a bilo upload-a. Nakon toga te spustaju na 256kbps/64kbps. Lepa strana je cena, jer takav paket kosta samo 600 dinara mesec dana. A to je oko tri puta manje od SBB-ovog paketa od 256kbps-a. A uz to ne moras da placas kablovsku televiziju ako neces, mozes da uzmes samo internet.




Inace danas mi je bio prvi dan na poslu. Celo radno vreme smo proveli slusajuci razna predavanja o tome kako treba da budemo ponosni sto radimo za firmu koja je izmenila svet, o raznim ‘do and don’t do’-ovima, o svakakvim benefitima koje imamo, i sl. Sve u svemu dosta zamorno. A takva ce biti i sledeca dva dana. Medjutim, ono sto me je odusevilo je entuzijazam predavaca i zaposlenih uopste. Prosto sijaju od zelje da vam pomognu. Mozda zato sto se na nasim licima vidi zbunjenost, a mozda cak i strah u pocetku. A i verovatno zato sto su i oni u skorije vreme to isto doziveli. Od ~1800 zaposlenih, koliko ih trenutno ima u IBM GSDC-u, 1500 je doslo u zadnjih godinu i po dana.
Da ne bi bili lenji danas smo otišli do tehničkog parka gde se nalazi IBM GSDC, kako bi videli gde cu početi da radim sledeceg petka. Posle duge šetnje po gradu naše umorne oči su jedva dočekale zelenilo koje je pruža deo grada gde se nalazi tehnički univerzitet u Brnu, u okviru koga se nalaze i IBM zgrade. Kompleks se sastoji od 5 novih hi-tech zgrada sa po 3 sprata iznad zemlje (ne znam koliko ih ima ispod zemlje :)). Evo jedne fotke da vam zagolica malo maštu. Videcemo da li ce mi dozvoliti da slikam i kako izgleda i iznutra. Znam da vas živo interesuje kako im izgledaju server sale. :)
prijatna teta iz zvučnika govori na kojoj se stanici trenutno nalazite i koja je sledeca, ljubazno vas upozorivši da izlazite iz prve tarifne zone. Psima je dozvoljen prevoz u gradskom saobracaju ali placaju kartu po ceni kao za decu (mrzite me koliko god hocete, ali su psi meni uvek bili potpuno isti kao mala deca). Grad je bolesno uredan, vozači staju ako vide pešaka na 50 metara. I tako dalje i tako bliže.
nemaju mnogo para. Šta ce, kako ce, odu prvo do kockarnica da uvecaju svoj mali džeparac. Nakon toga odu u provod (čitaj, u neku pivaru ili vinoteku). Kada se dovoljno napiju da im je sve jedno i kad im ponestane para, svrate do nekon erotskog šopa, odigraju malo, snime koji film, pokupe pare i vrate se u nocni život. Ne znam za vas ali meni se ovo čini kao vrlo moguc scenario. :) Šalim se naravno, ali je broj gore navedenih ustanova zaista začudjujuce ogroman.



