Svi postovi sa bloga: smarach

Firma u kojoj radim se preselila u centar. I to ne bilo koji centar. U centar svih centrova (da ne kažem centara) - u Knez Mihajlovu!
Raditi u centru, osim mnogobrojnih, očiglednih prednosti, donosi i niz odgovornosti. Ne može se tek tako raditi u centru.

  • Za početak, više ne možete na posao dolaziti u garderobi sumnjivog porekla, nabavljenoj na buvljaku ili po nižerazrednim buticima i tržnim centrima. Sada morate nositi skupu, brendiranu "al' da se vidi" garderobu.
  • Sledeće, ne možete više u firmi kuvati prvu jutarnju kafu, već usput kupite neku besmisleno skupu i ni blizu tako dobru kafu za poneti.
  • Zatim zaboravite svoje mobilne telefone i kupite neki smart telefon sa obaveznim tač skrinom, što veći to bolji, a u zavisnosti od pozicije u firmi birajte žičane slušalice (niže pozicije, slušanje muzike) ili Blutut (više pozicije, kako bi ste se javili i pre nego što vam telefon pozvoni). Bilo koje da odaberete, obavezne su da budu u ušima tokom celog dana.
  • Iako vam ne treba, moraćete da nosite laptop sa sobom, ili barem torbu od istog (popunjenu sitnicama po želji).
  • Na posao više ne dolazite kolima, već metro-om (kako bi vaša garderoba, smart fon, blutut, laptop... došli do izražaja). Napomena: do završetka izgradnje beogradskog metroa, koristiti ostala sredstva javnog prevoza.
  • Službeni auto nećete imati, pošto je to jeftina zabava za one smrtnike što su zaposleni na Novom Beogradu ili po periferiji (van kruga "dvojke" - obj. aut.)
  • Pauze za ručak provodite u redu na kasi neke od dve prodavnice u centru, ili nekog od dva restorana gotovih jela u centru.

Ima toga još, ali ne bih vas odjednom opterećivao svim odgovornostima... a moram nešto i da radim danas, da opravdam svoje mesto u "centru".












Selekcija: Robert Jankulovski i Đorđe Odanović

Autor naslovne fotografije: Nenad Vilimanović

Fotografska radionica Nevidljivi grad

U Kulturnom centru Beograda, u okviru programa fotografske galerije Artget, u periodu 9 – 14. jul 2010, organizovana je foto-radionica sa temom „Nevidljivi grad“.
Takva forma rada na fotografiji podrazumeva aktivistički princip rada u grupi, kao i individualni pristup u analizi radova učesnika.

Snimanje se obavlja na izabranim lokacijama sa akcentom na intimnom mapiranju, kadriranju i označavanju mesta od ličnog značaja.

Cilj projekat je da se vizualizuju i uoče ne samo na površini vidljive karakteristike grada nego i njegove unutrašnje perspektive – od čulno opazivog bogatstva prostora do njihove simboličke vrednosti zasnovane na slojevitim kulturno-istorijskim asocijacijama.
Našu predstavu o gradu, pored pojavnog, vidljivog aspekta, oblikuju i skrivene dimenzije grada, koje su u neprekidnoj interakciji. Taj fluidni, stalno promenljivi izgled daje vizuelni kvalitet doživljaju i poziva na kreativan odgovor i neposredno oživljen ambijentalni utisak.
Đorđe Odanović

Predavači: prof. Robert Jankuloski, Skoplje i prof. Đorđe Odanović, Beograd

Učesnici radionice i izlagači:
Žarko Aleksić, Šemija Duraki, Katarina Gazdić, Olivera Inđić, Siniša Mandić, Jovana Marjanović, Jovana Miletić, Katarina Miletić, Jelena Micić,, Nataša Radosavljević, Jelena Seničić, Vladimir Stojanović, Nenad Vilimanović

Izvor: www.kcb.org.rs
Facebook je učinio dve velike stvari:
  • Daleke prijatelje nam je približio
  • Bliske prijatelje nam je udaljio

Tačnije, i jedne i druge je sveo na isti nivo, nivo virtuelnog druženja (prevedeno na serbski: Kobajagi).

Daleki prijatelji su nam dragi i baš je lepo što smo u kontaktu. Ali oni će nam i dalje (da ne kažem zauvek) ostati daleki prijatelji.

Bliske prijatelje više nemamo... eno ih kobajagi ćaskaju sa dalekim prijateljima.
Sreća pa imamo Fejsbuk, da glumimo daleke prijatelje. Hvala Fejsbuče.

 



 
  

  

   

  

   

 










... i sigurno cete nekoga da udarite!

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Blogopen Socialopen 2010