Svi postovi sa bloga: smarach

Moram da svratim do nekog sertifikovanog Volkswagen servisa da proverim sa nekim stručnim licem, da li se uopšte ugrađuju migavci u vozila marke "Golf" (bilo koja verzija)!?

Mislim, ne sećam se da sam ikada video da radi migavac na Golfu, pa reko' možda ih uopšte ni ne ugrađuju. Da ne pljujem vozače istih ako nema razloga.

Pre nekih godinu dana sam išao poslom u Englesku i bio sam šokiran nekim pitanjima, kao i obimom upitnika koji se popunjavao za vizu.

E pa došlo vreme da se obnovi istekla viza i krenem da popunjavam novi upitnik. Kada sam video neka nova pitanja, kao i zahtevanu dokumentaciju, pa još i kompletan novi protokol za dobijanje vize, ne da sam bio šokiran, nego sam popizdeo najstrašnije. Biometrijsko fotografisanje, otisci prstiju, porodično stablo, "Koliko para trošite mesečno na život?", ... itd.

Pa oni nisu normalni! Saznali su o meni više nego što moji roditelji ili kreditni biro znaju!

Da li je u pitanju Američki sindrom prikupljanja svih mogućih podataka o svakome, ili je jednostavno reč o paranoji koja je obuzela Engleze tokom poslednjih godina zbog nekoliko nezgodnih situacija vezanih za javnu bezbednost?!

Ne znam, ali znam da meni uopšte nije bilo prijatno tokom cele procedure, a prinuđen sam da to radim zbog posla. Oseti se čovek kao jadna životinja koju obeleže kako bi je satelitski pratili i sakupljali podatke o njima.

Moraću da pripazim tamo da mi ne gurnu neki implant pod kožu kojim će da manipulišu mojim postupcima i emocijama ;)

Volim da poklanjam stvari ljudima koje volim i do kojih mi je stalo. Jednostavno, to me ispunjava, osećam se dobro kada nekome poklonim nešto. I ne očekujem ništa za uzvrat. Ne želim ništa za uzvrat.
Naravno, volim i da primam poklone. I to je svakako lep osećaj.

Smisao poklanjanja i poklona je pokazati nekome da mu misliš dobro, da ga voliš i poštuješ (na žalost neki greškom smatraju da je poklanjanje dokazivanje toga). Da želiš nešto da podelis sa tom osobom. Da želiš da ostaviš uspomenu na nešto dobro i pozitivno (zato i ne volim "potrošne" poklone, već one koji mogu da ostanu i da potsećaju na osobu koja je poklonila).

Ne volim opterećenost poklonima. Ne volim osećaj pritiska kada se za određenu situaciju mora nekom pokloniti nešto, pa još i razmišljanje da li će se tom nekome svideti poklon. To je glupo i poklanjanje gubi smisao. Volim da ljudima poklonim nešto bez obaveze, bez povoda, bez pritiska. Naiđem na nešto za šta smatram da će se nekom svideti i kupim mu. I ne volim kada se obraća pažnja na cenu poklona ili oseća obaveza da se uzvrati istom merom. Bitna je namera i osećaj da nekome nešto značite ili da ta osoba vama znači. To je poenta.

A najgora stvar koja može da mi se desi je da mi neko odbije poklon ili da izričito zahteva da ga plati! E tu se sve raspada, sve gubi smisao i jako se loše osećam. I ne postoji ništa što bi moglo da ublaži taj grozan osećaj posle toga. Osećam pritisak u glavi i gorčinu u grudima i razočaranje, veliko razočaranje. Jedna dobra namera i pozitivna energija se konvertovala u negativnu i vratila mi se direktno u facu.

Već godinama imamo problema sa komšijom. Problema koji su toliko suludi i besmisleni, da ne vredi uopšte raspravljati o njima. Samo ću reći da, kada bi se mi iselili na ulicu i poklonili mu stan, on bi bio nezadovoljan i bio bi ubeđen da smo ga nekako zajebali!

Elem, kao što znate, čišćenje snega na ulazu i ispred kuće je zakonska obaveza stanara. Pre mesec ipo dana kada je pao prvi sneg, komšija je izašao, očistio stepenice i prilaz, kao i trotoar u širini samo njegovog ulaza u garažu. OK, pošteno, ne uzimam mu za zlo. Izašao sam i očistio ostatak.

Sledeći sneg sam izašao i očistio sve, celom širinom kuće, i njegov deo. Pa sledeći put opet. Juče takođe sve (s' obzirom da se on uopšte ne pojavljuje iz kuće). Nije mi problem, volim da čistim sneg i da dobacujem ostatku komšiluka koji čini isto.

Jutros sam opet izašao i očistio sve, i zajedničke stepenice i prilaz i trotoar celom širinom. 2 minuta pošto sam završio, pojavio se komšija sa lopatom i metlom i počeo da mlati po očišćenom prolazu!!!!!

Jebote, koji k**** ovaj čisti?!?!

Desetak minuta je pozirao sa lopatom i mlatio na prazno. Pomislio sam u jednom trenutku da će ako tako nastavi sastrugati betonsku košuljicu sa prolaza!

I ostatak komšiluka je sa nevericom gledao i odmahivao glavom.

E tada sam shvatio, nije on izašao da čisti sneg, nego da očisti savest. Ali ne pred sobom, pošto njemu savest ništa ne znači, već pred komšilukom čiju je podršku u sporovima sa nama odavno izgubio!

Obrijao sam bradu, posle 6 godina.

Otarasio sam se i duge kose posle 3 godine.

Hocu da u 2008. uđem drugačiji, nov, da počnem opet iz početka, kao i nekoliko puta do sada. Valjda će ovog puta upaliti.

Nisam imao muda da sve promenim, da sve staro ostavim za sobom i da se odselim negde daleko, što dalje. To bi sigurno pomoglo, ali i to bi bilo nekako kukavički, izbegavanje suočavanja sa životom.

U svakom slučaju, nešto sam morao da promenim, pa makar to bila samo frizura i imidž.

I sigurno ću prestati da se suviše trudim, ili ću bar pokušati.

Fenomenalno!!!

Iskreno mislim, a i više puta sam to izjavio da bi trebalo malo promeniti kriterijume za dobijanje vozačke dozvole, ako želimo da iole popravimo stanje saobraćajne kulture u ovoj zemlji.

Naime, smatram da bi kao obavezne stavke pri polaganju vozačkog ispita trebalo uvesti test inteligencije i psiho test! Jednostavno, previše je retardiranih vozača, a takođe i onih sa ozbiljnim psihičkim poremećajem u saobraćaju. Svakoga dana se srećete sa njima, svakoga dana vas dovode u stresne situacije, svakoga dana se dešavaju sranja izazvana ponašanjem takvih vozača.

Verovatno bi se u tom slučaju broj vozila na našim ulicama drastično smanjio (mislim da bi bio desetkovan), možda bih i ja ostao bez dozvole, ali barem bi vožnja bila zadovoljstvo, a gradski čelnici bi bili primorani da napokon naprave metro ;)

Što više uložiš sebe u nešto, to teže podneseš poraz i više ti treba da se oporaviš.

Ako pri tom uložiš celog sebe, to može da traje beskonačno dugo.

Rešio sam da skupljam najveće, široko rasprostranjene i zastupljene zablude iz svakodnevnog života. Ovde ne mislim na stvari koje neki ljudi čine iz obesti, bezobrazluka ili zato što ih baš zabole dupe, već na one koje ljudi čine pogrešno iz čistog neznanja, odnosno nekorišćenja sadržaja svojih lobanja.

E pa da krenemo:

  • Svejedno je kako okrenuti rolnu toalet papira u nosaču iste

  • Lift će brže stići ako pritisnemo oba dugmeta (i za gore i za dole)

  • Uslovno zeleno svetlo znači da možemo da prođemo slobodno

  • Sve što kažu u Dnevniku je istina

  • Gaženje pešaka van pešačkog prelaza nije prekršaj

Biće toga još, a vi ste dobrodošli da date svoj doprinos ovoj temi ;)

Pre neki dan čovek upucao dvojicu zbog parking mesta, u sred grada, u sred bela dana!
Šta reći?
Šta reći, a ne iznervirati se?
A kako ne reći ništa i ne iznervirati se?
Kako uopšte ne nervirati se, pored ovakvih majmuna i stoke na našim ulicama?

A da li treba da pomenem da je "Pucač" vozio Golfa?
Posle kažu vili preteruje, vili uopštava, vili generalizuje... Pa ne radim to ja, oni sami to rade!

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Blogopen Socialopen 2010