Već godinama imamo problema sa komšijom. Problema koji su toliko suludi i besmisleni, da ne vredi uopšte raspravljati o njima. Samo ću reći da, kada bi se mi iselili na ulicu i poklonili mu stan, on bi bio nezadovoljan i bio bi ubeđen da smo ga nekako zajebali!
Elem, kao što znate, čišćenje snega na ulazu i ispred kuće je zakonska obaveza stanara. Pre mesec ipo dana kada je pao prvi sneg, komšija je izašao, očistio stepenice i prilaz, kao i trotoar u širini samo njegovog ulaza u garažu. OK, pošteno, ne uzimam mu za zlo. Izašao sam i očistio ostatak.
Sledeći sneg sam izašao i očistio sve, celom širinom kuće, i njegov deo. Pa sledeći put opet. Juče takođe sve (s' obzirom da se on uopšte ne pojavljuje iz kuće). Nije mi problem, volim da čistim sneg i da dobacujem ostatku komšiluka koji čini isto.
Jutros sam opet izašao i očistio sve, i zajedničke stepenice i prilaz i trotoar celom širinom. 2 minuta pošto sam završio, pojavio se komšija sa lopatom i metlom i počeo da mlati po očišćenom prolazu!!!!!
Jebote, koji k**** ovaj čisti?!?!
Desetak minuta je pozirao sa lopatom i mlatio na prazno. Pomislio sam u jednom trenutku da će ako tako nastavi sastrugati betonsku košuljicu sa prolaza!
I ostatak komšiluka je sa nevericom gledao i odmahivao glavom.
E tada sam shvatio, nije on izašao da čisti sneg, nego da očisti savest. Ali ne pred sobom, pošto njemu savest ništa ne znači, već pred komšilukom čiju je podršku u sporovima sa nama odavno izgubio!