Svi postovi sa bloga: Kotnik's Blog

Ovih dana sam primoran da, koliko-toliko, vreme provodim u Win32 okruženju. Zamislite nekoga ko sa Windowsom nije imao dodira nekoliko godina (možda sam ga sporadično viđao na ponekim računarima) kako mora da koristi Windows da obavlja sve što ima veze sa Internetom, pomalo ćete osetiti taj užas... Možda tek malo...

I što je najgore, u pitanju je licenciran i legalan Windows, a takvih sam se još manje nagledao.

Prvo, mašina je bila u totalnom raspadu. Virusi, trojanci, nema čega nema. Ko mi kaže da je Windows lakši za održavanje i korišćenje od strane nekoga ko se ne razume u računare, moraće dobro da obrazloži taj argument, pošto imam odlična iskustva sa neiskusnim korisnicima i Windows mašinama.

Instaliran je McAfee antivirusni program, legalno kupljen, koji uopšte ne radi svoj posao. Ili je loše konfigurisan, nemam pojma, obrisao sam ga i instalirao NOD32, pošto sam čuo da ga hvale. I uspeo je sve da očisti... Ovaj, skoro sve...

Vidite, Windows je jako teško očistiti jednom kada je zaprljan. Još uvek imam fajl u C:\WINDOWS\SYSTEM32\VTSTR.DLL za kojeg sigurno znam da je trojanac, ali nikako ne mogu da ga obrišem. Sve sam probao. Da muka bude veća, Windows nema nešto kao "init 1" što bi mi dalo potpuni pristup fajl sistemu da se rešim napasti. Jok. Nema brale. Probao sam i Safe Mode, i dll fajl je opet zaštićen i nemoguće ga je obrisati. Čak ni Safe Mode Command Prompt Only ne pomaže. Nema leka, nego reinstalacija celog sistema, a to mi se, iskreno rečeno, ne radi.

I još jedna stvar koja mi je podigla pritisak: brat je na prethodnom računaru (neki Dell) ripovao audio diskove u Windows Media Playeru, pa ih je sad prebacio na ovu novu mašinu (eMachines, nemam pojma koji model). I vidi vraga - wma fajlovi ne mogu da se slušaju, pošto je potrebna licenca za njih. Ovo je totalno moronski. Neću ni da pokušavam da skinem zaštitu sa njih, neka na teži način nauči da ne veruje ničemu što dolazi iz Redmonda. Samo da se zna - audio cd-ovi su njegovi, i njegovo je pravo da ih ripuje i snimi na svoj hard disk. Sad, to što ne zna gde se nalaze, i što više neće moći da sluša svoju legalno bekapovanu muziku, to nije moj problem. Ukratko, instalirao sam Audiograbber, podesio ga da ripuje u ogg (nemam pojma kako će mu se to slagati sa iPodom, ali zlurado isčekivam taj momenat kad shvati da je i Apple podjednako zao), i mirno spavam.

I tako se moja saga nastavlja. Živim sa trojancem, Internet čitam u Firefoxu, ali s vremena na vreme mi izleti po koji popup u Windows Exploreru, nemam pojma odakle, pošto Windows nema pstree komandu. I moram da živim s tim.

Zlu tu nije kraj: na dial-upu sam, i to najgorem koji postoji na svetu: AOL. Nevervatno je koliko je gluposti uloženo u to. Samo da napomenem neke: nemoguće je konektovati se ko čovek preko klasične dial-up stavke u Control Panelu (inače bih odavno podesio ovaj XP da bude gateway mojoj GNU/Linux mašini, i ovde bih pisao neke veselije stvari), već se na Internet može isključivo i jedino izaći preko posebnog AOL-ovog programa. A taj posebni AOL program zauzima skoro 100M memorije i uvek je uključen. U sebi sadrži Explorer i neki šel za Outlook. Plus, dodato je još oko 50M nekog AOL antispyware sr**a koje takođe zauzima povelik deo memorije. AOL je jako loš, i tu sam otkrio toplu vodu.

No, za vikend dolazi neko iz QWesta da podesi DSL, i samo mi ostaje da patim i isčekujem bolji Internet. Mada, možda me i tu čekaju neki problemi. U stvari, verovatno ni to neće biti baš sjajno, ali ipak će biti bolje od dial-upa.

Odoh sad da spavam, suviše sam se iznervirao za bilo šta drugo...
U prethodnom postu sam opisao instalaciju i iskustva sa instaliranjem Windowsa 98 u Qemu emulatoru. Ovaj put je na red došao Plan 9, i iskreno, jedva sam čekao da počnem sa ovim operativnim sistemom pošto sam čuo prilično interesantne priče o njemu.

Plan 9 je jedan vrlo interesantan operativni sistem. Svima koji su se navikli na Unix, uključujći i mene, će se relativno lako snaći, ali samo za početak. Plan 9 je vrlo različit od Unixa ili GNU/Linuxa. No, o tom potom.

Prvo sam napravio fajl u koji ću instalirati Plan 9:

qemu-img create -f qcow plan9.img 1G

Nije baš potrebno toliko prostora, ali pošto je slika diska qcow formata, neće zauzimati više prostora nego što je potrebno.

Skinuo sam ISO sliku instalacije operativnog sistema Plan 9 i pokrenuo instalaciju sledećom komandom:

qemu -boot d -cdrom /home/kotnik/plan9.iso -hda plan9.img -m 64

I instalacija je počela...


Na sva pitanja je bezbedno odgovarati podrazumevanim opcijama. Samo, pri kraju, kod izbora bootsetup-a ne zaboravite da izaberete plan9, inače neće valjati. Instalacija softvera je trajala jako dugo, ne znam zašto, ali kada se sve završilo sistem se startuje sledećom komandom:

qemu -boot c -hda plan9.img -m 64

Prvo pokretanje izgleda ovako:


Naravno, prvo logovanje izvršiti kao korisnik glenda, pošto će se tada odmah na ekranu pojaviti kratka uputstva za brzo snalaženje u sistemu. A to snalaženje uopšte nije lako. Sve na što se naviklo treba da se zaboravi. Plan 9 je prilično interesantan sistem i ima neke veoma neobične opcije (treba vam zvučna kartica, ali je u drugoj mašini - nema problema: montirajte /dev/audio i to je to), ali uopšte nije intutivan. Sve je bazirano na tekstu i treba malo vremena za snalaženje.

Prvi email je naravno od Plan 9 tima:


I kada se malo prošeta po sistemu, treba dodati korisnike i izbrisati glendu. Dok ovo uradite, već ćete se navići na Acme, i stvari će početi brzo da se odvijaju. Zatim treba podesiti mrežu, što mi je na početku izgledalo vrlo komplikovano, ali se na kraju ispostavilo jednostavnim.

I to je to... Probajte Plan 9 - ukoliko ste mislili da više nema novih ideja, ili da je GNU/Linux revolucionaran, onda morate da ga probate. Ja sam oduševljen.
Qemu je emulator procesora slobodnog koda, a podržava i potpunu emulaciju PC mašine.

Testa, a i igre radi, instalirao sam Windows 98 u Qemu. Sledi pregled korak po korak.

Prvo treba napraviti hard disk za Windows. Naravno, sve što će Windows videti će se nalaziti u jednom fajlu, ja sam ga nazvao c.img, a veličina fajla će biti dinamička, tj. povećavaće se koliko bude potrebno. Napravio fajl:

qemu-img create -f qcow c.img 3G

Maksimalna veličina je 3 gigabajta, što je i više nego dovoljno.

Zatim sam ubacio instalacioni CD Windowsa 98, i pokrenuo Qemu pomoću sledeće komande:

qemu -cdrom /dev/cdrom -hda c.img -m 64 -boot d -localtime

Ovde je bitna opcija -localtime, koja će podesiti sat tako da ga Windows razume pošto GNU/Linux podrazumevano vreme u računaru drži u UTC-u.

I tako je krenula instalacija...


Pola sata i nekoliko restarta kasnije (restarta unutar virtuelne mašine, naravno), Windows 98 je bio instaliran.

Windows se startuje ovako:

qemu -hda c.img -m 64 -boot c -localtime

I po prvi put:


Slika ekrana Windowsa 98, neposredno pre logovanja na sistem:


Sad je sve spremno.

Što se tiče mreže, ne mora ništa da se podešava. Windows 98 će imati pristup ka Internetu kao i bilo koji startovan program, a Qemu će ga zaštiti kao da se nalazi iza firewall-a i nikakve konekcije ka njemu neće biti dozvoljene.

Qemu ima mnogo korisnih opcija, a meni su dve bile posebno korisne u toku ovog testiranja.

Prvo je opcija koja će omogućiti da se pristupi direktorijumu na sistemu koji hostuje Windows 98. Treba u komandnu liniju dodati parametar:

-smb /neki/direktorijum

U Windowsu treba editovati fajl C:\WINDOWS\LMHOSTS i u njega upistati sledeće:

10.0.2.4 smbserver

Nakon toga, desnim klikom na My Computer izabrati Map Network Drive i kao drajv ukucati: \\smbserver\qemu

Druga opcija je ugrađeni VNC server. Komandnoj liniji treba dodati:

-vnc 1 -monitor stdio

Time će Qemu u konzoli otvoriti monitor, a grafičkom izlazu će se moći pristupiti preko nekog VNC klijenta, na primer:

vncviewer localhost:1

Testirajući, imao sam priliku da se uverim koliko je Windows 98 loš operativni sistem. Ne da je ijedan Windows dobar, ali ovo je stvarno katastrofa. Na primer, evo šta se desilo kada sam pokušao da podignem rezoluciju na 1024x768, a broj boja na 16k:


Neverovatno, ali za ovu promenu je bio potreban restart!

Zatim, prilikom gašenja sam dobio sledeću informativnu poruku koja je objašnjavala zašto sistem ne može da se ugasi:


Vrlo informativno, nema šta...

Sve u svemu, bila je ovo lepa igra, Windows je obrisan sa hard diska jer mu tu nije mesto, a ja idem nekim drugim putem.

U sledećoj epizodi: instaliranje i početno podešavanje operativnog sistema Plan9 u Qemu-u.

See ya then.
Primetih da je protok na mom sajtu prilično skočio, i evo, po prvi put u našem gradu, predstavljam vam EliteSecurity efekat:


Šta se desilo? Preveo sam jedan članak, konkretno Mitovi, laži i istine o Linux kernelu, a Mladen Isaković ga je postavio na EliteSecurity forum hotlinkujući slike sa mog sajta.

Nije lepo hotlinkovati slike, ali nema veze. Nije strašno. Bar mi je skrenulo pažnju na taj flame.

Hmmm... Sad, onako off-topic, zašto svaki dobar članak o Linuxu mora da završi sa ogromnim flejmom?
Blogove pratim u poslednje vreme uglavnom iz Sylpheeda. Pošto su mi sve prečice na tastaturi programa za e-mail kojeg koristim već ušle kroz prste u mali mozak, mnogo mi je lakše da pratim dešavanja na sajtovima u njemu, nego iz Lifereae, agregatora kojeg sam do tad koristio. No, to je već neka druga priča.

Htedoh napomenuti da sam ubacio dva nova interesantna bloga u RSSyl, pa možda će još nekom biti interesantni:

1. The Beez' Speaks. A kad Beez priča, ima šta i da kaže :) Do ovog bloga sam došao preko članka Hasta la Vista, koje sam čak i preveo. Pratite ovaj blog, krajnje je zanimljiv. RSS

2. Linux and Open Source Blog. Interesantan lik, izgleda da ima moć da uhvati interesantne linkove i interesantne pričice koje meni promaknu. RSS

Go figure.
Nešto neozbiljno razmišljam da se testiram u Mensi. Ne znam, fix ideja, šta li, ali me zanima šta kaže standardni test koji će izmeriti veštačku veličinu - koeficijent inteligencije. I obišao sam onda Mensin sajt, da se, jelte, informišem. I evo šta kažu za inteligenciju:
Objašnjenje fenomena inteligencije zahtevalo bi puno prostora. Postoje psihometrijske metode za određivanje koeficijenta, kao i razni kriterijumi koje uzimamo u obzir kada vršimo merenje. Grubo rečeno koeficijent inteligencije predstavlja količnik vaših sposobnosti prikazanih na testu i životne dobi. Prosečne ljudske osobe imaju IQ izmedu 90 i 110. Nadarenima se smatraju oni čiji se IQ nalazi između 120 i 140 po Katelovoj skali. Svi rezultati preko 140 predstavljaju izuzetno inteligentne osobe.
Pa dobro, nije da na Internetu fali prostora, ali pretpostavljam da se o fenomenu inteligencije (ne znam zašto je to fenomen, svi imamo nešto te inteligencije) mogu informisati drugde. No, ne bih da budem cediplaka, ali pregledajući sajt - malkice mi se čini kao neko elitističko društvo, a to mi se ne sviđa. Te ću, možda, samo testirati se, bez namere da se pridružim Mensi, mada verovatno to ni neću biti u stanju - sumnjam da sam nešto posebno izuzetno inteligentan.

No, gledajući šta inteligentne osobe rade, doima se prilično zanimljivo - u pitanju je zabava! Fun, fun, fun!

Pratiću stranicu sa informacijama o testiranju, pa ko zna; možda se i usudim da me izmere.

No, čitajući i informišući se kod inteligentnih ljudi, pade mi na pamet (ili, pade mi na inteligenciju) jedna izjava Stivena Hokinga koju pročitah pre nekog vremena:
People who boast about their IQ are losers.
Amen.
Danas se zapalio za igricu Riziko. Njam njam!

Još davnih dana sam je igrao besomučno na svom prvom računaru Commodore 64 sa prijateljima, ili sa računarom kada nisam uspevao nikoga da ubedim ili nateram.

Danas sam našao dva programa, Ksirk i Teg, probaću oba, nadam se da ću uspeti da upalim staru strast :)

Evo i obaveznih slika ekrana:

Ksirk:


Teg:
Pored Švedske, Francuske, Italije, Sjedinjenih Američkih Država, Belgije, Austrije, Španije, Rusije, Poljske i Nemačka je dobila Piratsku partiju. Piratenpartei Deutschland je osnovana s poštovanjem svih nemačkih zakona, a osnovalo ju je pedesetak ljudi.

Primetite na sajtu kopirajt naznaku: No copyright 2006.

Tako se to radi, u piratskom duhu...
Kratko uputstvo kako pokrenuti dva, ili više, X servera na jednoj mašini.

Opisujem kako sam ja radio na Slackware GNU/Linuxu. Kod ostalih distroa, situacija je otprilike ista.

Otvoriti fajl /etc/X11/xorg.conf i napraviti još jednu Screen sekciju ispod već postojeće. Takođe napraviti još jednu ServerLayout sekciju u kojoj će Screen biti onaj kojeg ste dodali. Bitno je da se dodata ServerLayout sekcija nalazi ispod već postojeće, pošto je prva podrazumevana. Naravno, ove kombinacije sa Screen i ServerLayout su bitne ukoliko želite drugu rezoluciju na drugom X serveru. Ukoliko ne - ništa.

Zatim, prebaciti se u terminal pomoću CTRL+ALT+F6 kombinacije i ulogovati se kao neki korisnik. X server se pokreće jednom od sledećih komandi:

startx -- -layout Second :1

Gde je second identifier za ServerLayout koji ste dodali.

Ili, ukoliko želite identičnu konfiguraciju, ali samo još jednu:

startx -- :1

To je to. Do drugog X servera ćete moći doći preko CTRL+ALT+F2, dok će se prvi nalaziti na starom mestu, tj. CTRL+ALT+F7.
Preveo odlično predavanje Grega Kroah-Hartmana o mitovima, istinama i lažima u vezi sa Linux kernelom. Nalazi se ovde: html, pdf, odt.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk