
Slučaj Bećirić: (ne)dozvoljena “igra na sigurno” ili samo igra
Ma kako se pravno završila senzacionalna triler priča o jurnjavi za dobicima na SMS licitacijama Državne lutrije, Predrag Bećirić, četrdesetogodišnjak iz Beograda, ostaće svakako dugo makar povremena tema priča i (suprotstavljenih) mišljenja srpske javnosti.
Da li je čovek, koji je uz pomoć svog softverskog programa, 20 umreženih kompjutera, 200 mobilnih telefona i grupe od 14 pomagača genije koji je “nadmudrio sistem”, jednostavno nadigrao softver Državne lutrije, a takođe i sprečio druge da nameštaju ove popularne igre ili je, pak tek lucidni softverski i organizacioni majstor koji je svoje sposobnosti upotrebio da nedozvoljenim sredstvima dođe do 120 “punta” i sedam stanova, prevashodno je u ovom času priča za pravosuđe. Što zbog stotina hiljada igrača koji su igrali unapred izgubljenu igru, što zbog samog Bećirića koji će imati priliku da sam objasni sve kockice ovog dosad neviđenog mozaika, što zbog javnosti koju ovakve priče uvek privlače.
Ono što je izvesno, bar prema saznanjima iz medija, možda je najbolje sumirao anonimni policijski oficir iz Specijalnog odeljenja za visokotehnološki kriminal: “On je, po svemu što smo saznali u istrazi, kompjuterski genije.Bećirić je, pomoću svog sistema, na osnovu svojih proračuna, bukvalno za jedno veče uspeo da provali da drugi nameštaju igru.” (“Pressonline”)
Nešto kasnije, na webu ćemo pronaći i nešto drugačija objašnjenja sistema po kojem se SMS licitacije odvijaju.
Ovde smo na terenu Notingemske šume u kojoj bi Bećirić trebalo da bude Robin Hud. On je i sam rekao da je, nakon što je hteo da prestane sa ovom rabotom posle tridesetak dobijenih automobila, shvatio da druga grupa “iz unutrašnjosti Srbije”, pokušava sebi da namesti dobitak.
Po njegovim rečima, koje citirajući policijskog službenika prenosi “Press”, tad se zainatio i, praktično, potonjih 80 dana zapravo se takmičio sa ostalim grupama (uočljivo da se ovde koristi množina) i osvojio isto toliko automobila u želji da dokaže da je najbolji haker u Srbiji! Zanimljiva izjava: da li je reč o poznatom srpskom inatu ili se priča “spinuje” kako bi dobila pozitivan publicitet?
Deo javnosti koji Branka Bećirića vidi kao genija koji je pokazao da je pametniji od sistema (na Facebooku je vrlo brzo formirana i njegova fan grupa ) polazi upravo od nesumljive činjenice: ovaj Beograđanin jeste nadmudrio sistem i nema potrebe protivurečiti ovoj tvrdnji. U očima mnogih koji fokus stavljaju na taj deo priče, tako će zauvek i ostati. Ne verujemo da će išta promeniti ni eventualna zakonska odgovornost, ako je sud utvrdi (držimo se pretpostavke nevinosti i zato piše “ako”).
U kojoj je meri, međutim, nadmudrivanje sistema samo po sebi vrednosno pozitivan čin!?
Da čujemo sad i onu stranu koja je manje zadivljena genijalnošću Bećirića, a više pravnom stranom priče.
Citiramo Internet izdanje “Blica”:
Profesor Goran Ilić, sa Pravnog fakulteta u Beogradu, objašnjava za „Blic“ da se “osumnjičenima za prevare u nagradnim igrama na teret stavlja najteži oblik krivičnog dela prevare, za šta je zaprećena kazna od dve do 10 godina zatvora, kao i zločinačko udruživanje, za šta je zaprećeno pet godina, pa najveća kazna može da bude 14 godina zatvora. On napominje da će se osumnjičeni naći i na udaru Zakona o oduzimanju imovine.”
Advokati, pak, tvrde da građani imaju pravo na odštetu, ako se dokaže krivična odgovornost Bećirića i njegove grupe, mada im ne preporučuju da zbog izgubljenih nekoliko stotina dinara ulaze u daleko veće troškove parničenja, dok Državna lutrija izdaje saopštenje :
“Po završetku sudskog procesa i nakon utvrđivanja svih činjenica, vezano i za obeštećenje onih igrača za koje bude utvrđeno da je trebalo da budu dobitnici, Državna lutrija Srbije će postupiti u skladu sa odlukom nadležnih organa, a štiteći pravo i interes svojih igrača.”
Ovo shvatamo kao: ako se dokaže da je ovo prevara, nadoknadićemo nagrade pravim dobitnicima.
Ali da se vratimo još malo u advokatske kancelarije budući da tu ne nalazimo “konsenzus”. Evo šta Pressonline beleži:
“Poznati beogradski advokat Sava Anđelković smatra da iz opisa datih u medijima proizilazi da je Predrag Bećirić jednostavno bio bolji igrač!
- Analitički gledano, reč je o velikom majstoru koji je svojim intelektom umeo da probije program za licitaciju SMS porukama. On nije odgovoran što je pokazao da loši programi mogu da se provale! Umesto da budu okrivljeni programeri, koji su loše kreirali program, a da on kao ekspert bude zaštićen, u medijima smo počeli da mu sudimo i prozivamo ga kao kriminalca! On nikoga nije ubio, ucenio, prevario, niti je presreo nečiji telefonski poziv i uzeo njegovu ponudu. Apelujem na pravničku elitu u policiji, tužilaštvu, sudstvu i advokaturi da reaguje i traži da se svi osumnjičeni brane sa slobode, jer ćemo samo tako saznati pravu istinu o aferi – ističe Anđelković.
Međutim, advokat Bosiljka Đukić tvrdi da iz napisa u medijima proizilazi da je eventualno reč o prevarnim radnjama.
- Postojao je tim koji je to radio, kao i obični građani sa ulogama „glumaca”, koji su znali da nisu osvojili nagrade, ali su ipak ušli u igru. U svakom slučaju, prevareni su savesni građani, koji su bili u uverenju da mogu da pobede u SMS licitacijama, ali u samom startu nisu imali nikakve šanse! Ubuduće, organizatori i TV kuće moraju da preduprede prevaru i pre početka nagradne igre provere da li je sve legalno – upozorava Bosiljka Đukić.”
SMS triler će još dugo držati pažnju javnosti, pre svega one online. Jer, i kratka šetnja po forumima, fejsu i drugim “tradicionalnim” mestima okupljanja virtuelne ali sve jače i “stvarnije” domaće zajednice, ukazuje da robinhudovska percepcija Bećirića preovlađuje. U medijima, bilo klasičnim ili internetskim, pozicija je nešto drugačija, mada i tu ponegde ima “suđenja pre suđenja”.
Uočljivo je, međutim, da je žurnalistički odlična priča nekako prebrzo potonula na manje atraktivne stranice štampe, pa čak i virtuelnog informisanja..Slučajnost?
Obične građane, a posebno igrače “izgubljene utakmice”, kao da ni stotinu nedobijenih automobila, novih i uglancanih, ne može više da iznenadi – oni, izgleda, nikada nisu ni verovali da se u Srbiji išta dobija iz bubnja zvanog “slučaj”. Jer, da malo pokušamo da analiziramo: ko je prosečan SMS igrač? Svakako ne neko ko je ispod srednjeg sloja, a on, prema poslednjim tumačenjima, u Srbiji ima milion uglavnom rezigniranih i na ovakve stvari “otpornih” ljudi.
I da uđemo u završnicu sa ne previše originalnom tezom o odličnom “spinu” na koji iznenada (mada sasvim slučajno) može da računa “vlast”. Stotine novih “punta” je, najednom, postalo važnije od miliona krševa po izoranim drumovima. I svim onim “rupama” koje ova metafora sobom nosi.
Koja marketinška agencija bi to izvela efektnije?
U stvari, umesto stručnjaka, izgleda da izuzetno profesionalne spinove u Srbiji ponajbolje odrađuje sam život. Ovo naše trajanje koje i najzanimljivije senzacionalne vesti očas posla gurne u deveti plan.
Fotografija preuzeta odavde.
No related posts.

















Predsednica Fonda za humanitarno pravo uskoro će postati počasna građanka Uroševca, Srbi protestuju, Kandićeva ne haje za to


