

Prijavite se ili ako nemate nalog registrujte se.
Prikaži opcije



Pred vama je playlist sa intervjuima nekih od učesnika ovogodišnje Bizbuzz konferencije. Neki od sagovornika http://www.zurnalist.org/ bili su: Miloš Mileusnić (Naslovi.net), Jan Kobler (Poteza Innovation and Growth Fund), Jasna Matić (ministarka za telekomunikacije i informaciono društvo u Vladi Srbije), Rade Tričković (HTTPool), Dragan Varagić (stručnjak iz oblasti internet marketinga) i Jelena Mickić (account manager).




Uz današnji dan kada se prisjećamo svih onih koji su nas napustili, nisam mogao a da na blogu ne pokažem jednu zanimljivu ploču koja se nalazi na tučepskom groblju. Svi koji su bar jednom posjetili groblje u Tučepima, nisu mogli da ne primjete filozofski stih na ploči nastaloj 1932. godine, a koju je Tučepljanima isklesao jedan Podgoranin. (Za neke od vjernih čitatelja ovog bloga, a koji su upoznati s lokalnom mitologijom napomena: to je djed jednog od poznatijih Dugišana koji radne sate (kakve li simbolike) provodi na potezu od Jugoplastike do Maloga mulića.) Ovaj spomen(ak) označava i jednu od rijetkih stvari, uz Jasu Gareljića i zemlju na kojoj se nalazi tučepsko groblje, koju su Podgorani dali Tučepljanima. Tako i simbolički ploča označava jedan od kamena temeljaca pokušaja izgradnje dobrosusjedskih odnosa između dvaju mjesta. A da se zna, zajednička povijest uglavnom je bilježila incidentne situacije, sve tamo od 1807. kad su u pobuni protiv Francuza Tučepljani izdali Podgorane ili do tzv. Vodovodne pobune šezdesetih godina prošlog stoljeća kad Podgorani nisu željeli dati Tučepljanima svoju vodu. O zatvaranju Donje gore neću ni govoriti, iako su ovim činom kudikamo pogođeniji bili drugi omraženi susjedi i zajednički neprijatelji, Makarani.
S druge strane, i danas se lome koplja o tome šta je pisac htio reći ovim natpisom. Naime, iako na prvu loptu izgleda kao kratki i efektni dijalog između mrtvih i živih, neki teoretičari smatraju kako je ovo u stvari zloguko proročanstvo o položaju Podgorana naspram Tučepljana, te definitivni preokret u odnosu snaga u korist zapadnog susjeda koji se događa posljednjih godina.


Bahove Tokate za klavir spadaju verovatno u najmanje izvođena dela ovog velikog kompozitora. Ne može se tačno odrediti datum njihovog nastanka, ali se predpostavlja da su nastale kada je Bah bio još mlad, negde između 1705. i 1710. godine. Sastoje se iz više malih komada, koji uglavnom liče na ispisanu improvizaciju. Kako je sazrevao, Bah se, s vremena na vreme, vraćao ovim delima i prepravljao ih. Ima ih ukupno šest, a najpoznatija (i meni najlepša) među njima je Tokata u e-molu (BWV 914). Ova Tokata nastala je negde oko 1706. godine i pruža odličan uvid u Bahov način komponovanja.
Ovde je možeti čuti u odličnom izvođenju poznatog pijaniste Glena Gulda (Glenn Gould)
Interesantno je da poslednji deo ove Tokate (fuga) veoma podseća na slično delo, nepoznatog autora, koje je pronađeno među italijanskim manuskriptima. Tema fuge je potpuno ista, a ostalo je Bah preradio. U baroku je, zapravo, korišćenje tuđe muzike kao osnove bilo veoma popularno. Smatralo se čak nekom vrstom iskazivanja poštovanja i divljenja kompozitoru originalnog dela.

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.