Unosi za: Poslednjih 24h


multiplayer, novi modovi, oružja, Wager trejler

Treyarch donosi gomilu novotarija

Treyarch je konačno shvatio da je pravo vreme da detaljnije prezentuje multiplayer komponentu svoje druge po redu Call of Duty igre, pod naslovom Black Ops, a mi ćemo vas izvestiti o svemu što od njega možete da očekujete.

Za početak, Black Ops po prvi put u serijal uvodi botove, koji će odlično poslužiti kao zagrevanje pre nego zapucate na virtuelne ljude od krvi i mesa. Mod nosi naziv Combat Training, i jedina razlika u odnosu na ostale je u tome što igrate sa AI vođenim botovima. Koliko je sličan pravom multiju, govori i činjenica da podržava i klasičan sistem napredovanja.

Novi CoD dolazi sa novom valutom pod imenom COD Points, koju zarađujete igranjem, a koju možete trošiti na razne specijalizacije ili ih prokockati na nove,”Wager” mečeve. Sve što želite da saznate o ovom “Wager” modu, naćićete u videu ispod. Radi se o brzim i kratkim partijama napakovanim akcijom, idealnim za, kako sam narator kaže, zavisnike od adrenalina.

Tu je i par komada interesantnog novog oružja, među kojima su noževi koji ispaljuju sečivo, “rafalni” raketni lanser, kao i uvek poželjan, neprecizan ali smrtonosan minigun.

A sada pogledajte na šta možete utrošiti svoje COD poene.

Tu su i četiri nova online moda, izdvojena od klasičnog multiplayer napredovanja. Trenutno su otkrivena samo dva, “Sticks and Stones” i “Gun Game”. Prvi od “alata” igraču daje samo samostrel i nož, dok ga drugi nagrađuje različitim oružjem u svakom od mečeva, u zavisnosti od broja ubistava i načina na koje je ubijao u prethodnim mečevima.

Poslednja novina kozmetičke prirode se odnosi na slobodu koju igra daje igraču da po svom ukusu “ukrašava” oružje, ne samo maskirnom teksturom, već i logoom svog klana, koje može da umanjuje, rotira i oslikava gde god poželi. Sada svako može da pokaže svoj talenat na nečemu što ljudima prosipa utrobe i sadržaj lobanje.

I za kraj malo čiste multiplayer akcije…

Dodaj ovaj post svojoj omiljenoj društvenoj mreži... Facebook Twitter Technorati del.icio.us StumbleUpon RSS

Velika papirna vreća, puna nešto više od polovine, što znači oko 12-15kg. Sadržaj vreće treba prebaciti u plastičnu kantu. Mogla bih kutlačom da prebacim malo za privremenu upotrebu kao što obično radim. Ne, danas je dan za prebacivanje celokupnog sadržaja kese. Savila kolena, spustila se nisko i pokušala da odmerim kako će ruke izdržati težinu. Teško je, [...]
Donosimo vam popis šest najčešćih grešaka koje rade početnici u PPC kampanji. Savjetujemo va da proučite ovu listu, i da je imate na umu kod kreiranja nove PPC kampanje, jer će vam donijeti značajne uštede. Ako i imate iskustva u takvim kampanjama, nije loše da provjerite ne ponavljate li neku od sljedećih grešaka.

 Koji te roditelj rodio, onaj muški ili onaj ženski?

mama i tata Ili – može biti da novorodjena deca više nemaju mamu i tatu nego samo roditelje.

Odavno znamo da su muškarci i žene polno različiti ali to nije dovoljno, mora da se zna koji pol kosi a koji vodu nosi i tako se došlo do termina – seksizam. Seksisti su oni koji zagovaraju teoriju da su žene manje vredna, niža, gluplja, i nužna ljudska bića, tek zbog toga što pomažu produžetku vrste inače da muškarci to mogu sami ‘ladno bi moglo da nema žena. Svet bi bio kudikamo lepše mesto, ne bi se toliko vojevalo a muškarci bi sami, valjda, uspeli da uspostave poredak koji im odgovara.

Sve to – ovaj kosi a ova vodu nosi je bilo vekovima normalno, žene su spaljivane, kamenovane, bičevane, proglašavane prljavim u vreme menstruacije, da ne nabrajam, sem u ratnim uslovima, tad su bile dobre radnice u fabrikama oružja gde nisu mogle u mirnodopskim uslovima ni da ‘’prismrde’’, a boga mi bile su dobre i na bojnim poljima. Kad ponestane muškaraca dobre su i žene.

Posle vekova i vekova došlo se do epohalnog saznanja da su i žene ljudi pa u većem delu sveta žene danas mogu isto kao muškarci. U nekim zemljama ne mogu još uvek.

Ali šta god da mogu žene su i dalje podložne seksizmu, od najbanalnijih stvari – vidi ovog kako vozi, mora da je žensko, do onih koje ostavljaju traga:

žene su kurve što se usudjuju da menjaju partnere, muškarci su kurvari, prvo pogrdno, drugo pohvalno;

žene su radodajke, muškarci su dobročinitelji, valjda;

žene su prostitutke, muškarci su žigolo muškarci, jedno s drugim nema veze, prostitutka izaziva gadjenje, žigolo divljenje – snaš’o se čovek kako da zaradi na matorim kurvama;

žene domaćice – nikad ništa nisu radile, samo kafenišu i ogovaraju, muškarac domaćin je dobar ekonom, roditelj & suprug;

nevaspitanu decu su vaspitavale majke, vaspitanu očevi;

ćerke su kurve na majke, sinovi su švaleri na očeve;

žene u zrelom dobu ulaze u klimaks, muškarci u drugu mladost;

starija žena i mladji muškarac su kurva i budala, stariji muškarac i mladja žena su gospodin, doduše i on budala, i fufica;

žensko društvo u kafani je – kome ove slavski kolač da prave, muško društvo – društvo za stolom;

žene uvek mogu, moraju da budu raspoložene za seks jer treba samo da rašire noge, muškarci moraju da imaju optimalne uslove jer njima mora da se digne da bi došlo do seksa a ako se ne digne kriva je žena;

itd…

Da se ne lažemo, i muškarci su žrtve seksizma samo malo manje od žena i teško priznaju da ih neko tretira kao niža bića zato što su muškarci. Seksizam je nekako rezervisan za žene.

I ženama se smučilo.

Dosta, bre!

Ima žene da budu iste kao muškarci. Pošto žene ne mogu biti iste kao muškarci isto kao što muškarci ne mogu biti isti kao žene, to nije normalno, žene treba da imaju drugačiji, bolji, tretman nego što su ga imale do sad.

Tretman se ogleda samo u govoru, jelte, onako kako se u govoru odnose prema ženama, kako se stvarno ponašaju nema veze.

Kako javljaju naši mediji Savet Evrope preporučiće vlastima 47 zemalja članica da u svojim uredima i dokumentima više ne koriste “seksistički jezik” i time da doprinesu ravnopravnosti žena i muškaraca. Tome će doprineti nov jezik, šta će on sve podrazumevati tek ćemo videti, ali…

Pošto ništa na ovom svetu ne može da se uradi samo za žene nego tu moraju malo da se umuvaju i muškarci, novojezik, politički korektan, rodnosenzitivan, da nikoga ne uvredi, će preporučiti da se izrazi ‘’majka’’ i ‘’otac’’ zamene rečju roditelj!

Ne ukapirah zašto? Je l’ majka seksistička reč? Ili otac?

Je l’ ćemo ubuduće malu decu učiti da na pitanje – ko te rodio – , ono kad tek progovore a mi jedva čekamo da nam odgovore – mama, odgovore – jedan od roditelja! Koji? Nemam pojma, nisu mi rekli!

Godinama, jedna jedina reč – kurva nije uspela da bude zaboravljena, odoleva emancipaciji muškaraca, vekovima, društvima, položajima, svemu. Šta god neko da radio, koliko god da upozorava, još uvek postoje oni muškarci koje sve žene ovog sveta, sem svoje mame, opisuju jednom rečju – kurva. I tako će i ostati.

Tradicionalne ‘’vrednosti’’ su tradicionalne vrednosti. Gotovo.

Pošto sam ja mama i istovremeno roditelj i pošto nemam nameru da više ne budem mama već da budem samo jedan od dva roditelja – svečano izjavljujem:

Ostajem mama.

Istovremeno pristajem da budem i kurva. Toliko sam često bila, kad sam ostavljala, kad nisam htela, kad nisam razumela, kad god nisam bila na izvol’te, kad sam bila tvrdoglava, kad sam mislila kako sam mislila, ništa mi ne fali da budem i dalje.

Hoću da me moje dete zove mama po cenu toga da me ceo svet naziva kurvom.

Ovo prvo mi je važnije.


Heroes of Stalingrad trejler

Vasily Zaitsev na delu

Bolest, bes, hir i želja za nadmetanjem dva najbolesnija zločinca Drugog svetskog rata, dovela su do bespotrebnog stradanja stotina hiljada ljudi, za vreme višemesečnog krvoprolića u borbi za Staljingrad.

Novi trejler za Red Orchestra: Heroes of Stalingrad u endžinu igre prikazuje neke od stravičnih momenata koji su zadesili obe zaraćene strane, pa možete videti kako ruski vojnici jurišaju u smrt, dok ih nemačka artiljerija kida na komade, ali sa druge strane i scenu u kojoj ruski mitraljez kosi četu nemačkih vojnika, dok mu se ne ispreči neprijateljski tenk.

Solidnu količinu čistog in-game materijala sa skorašnjeg GamesCom-a, možete pogledati ovde. Dodaj ovaj post svojoj omiljenoj društvenoj mreži... Facebook Twitter Technorati del.icio.us StumbleUpon RSS

Počela je školska godina. Ja bih jednom pesmom poželeo svih školarcima (velikim i malim) puno uspeha, dobrih ocena i lepih trenutaka . Publikovana pesma objavljena je u knjizi »Extra nemirci« i posvećena je mom starijem sinu Marku koji je sad krenuo u peti razred osnovne škole. Ovom prilikom ovu pesmu posvećujem svakom đaku jer to [...]

PAX Prime 2010

Glavna zvezda Duke Nukem?

Penny Arcade Expo (PAX)

Penny Arcade Expo (poznatiji kao PAX) je gejmerski “festival” pokrenut 2004. godine od strane Jerry Holkins-a i Mike Krahulik-a, autora popularnog Penny Arcade internet stripa. U pitanju je sajam nešto ležernijeg tipa od giganata kao što su E3 ili skorašnji GamesCom na primer, što nikako ne znači da po kvalitetu i važnosti zaostaje za njima. PAX se organizuje dva puta godišnje, a prvi je PAX East u Bostonu koji se obično organizuje krajem marta, dok je drugi, primarni, PAX Prime čiji je domaćin State Convention Center u Vašingtonu, krajem avgusta – početkom septembra.

Cilj, svrha, program

Pored nastupa brojnih zvučnih imena industrije zabavnog softvera i igračkog hardvera, PAX je i domaćin brojnih igračkih turnira, ali i raznih dešavanja koja za cilj imaju popularisanje gejminga i gejming kulture. Nakon brojnih event-a svi posetioci se u kasnim večernjim satima, mogu opustiti i zabaviti na raznim žurkama i koncertima popularnih izvođača.

PAX Prime 2010

PAX Prime 2010 će trajati od 3. do 5. septembra, pa u narednih par dana možete da očekujete detaljne izveštaje o dešavanjima sa sajma, što podrazumeva brdo informacija u tekstualnoj formi, ali i gomilu trejlera i novih screenshotova iz igara koje sa nestrpljenjem iščekujete, a koji su već krenuli da se pojavljuju internetom. Ne treba zaboraviti i obećanje koje je dao Randy Pitchford, CEO Gearbox tima, a koje se odnosi na informacije koje je obećao da će otkriti u vezi glasina da njegov tim završava rad na igri Duke Nukem Forever?

Detaljan raspored dešavanja možete pogledati i preuzeti u PDF formatu ovde. Dodaj ovaj post svojoj omiljenoj društvenoj mreži... Facebook Twitter Technorati del.icio.us StumbleUpon RSS

FIBA i njen sponzor BEKO objavili su 3 najbolja poteza 1. Septembra. Njihove dosadašnje odluke o tri dnevna poteza nismo komentarisali, ali je zbilja smešno da se ispred sjajnog zakucavanja ...
I
Te, 1966. godine moja buduća majka često je dolazila u kuću na uglu Dositejeve i Gospodar Jovanove, da bi svirala klavir. Klavir je pripadao Ristićima – braća Miša i Zoran bili su njeni drugari iz muzičke škole, u kojoj je Nada naporedo svirala flautu i klavir, koji u kući nije imala.
Nekako u to isto vreme je Brana, moj budući otac, dolazio često u kafanu “Papuk” – na istom tom dorćolskom uglu, sa druge strane ulice. Oni koji pamte izlog ove ugašene kafane znaju da se iz njega gledalo pravo u prozore te iste kuće. Legenda tvrdi da su u kafani ćoškarili i jedan Ćipa, Zoran, kasnije i Nino i razni drugi - svi odrasli na marmeladi koja se prodavala u kockama, nekadašnji heroji spusta niz Dositejevu na daskama sa tri kuglagera, sada već poodrasli „dorćolci”.
Početkom septembra pre tačno 44 godine moj budući otac je, kaže priča, između dva gutljaja piva, dok se ulicom razlivao poslednji krug akorda “House of the Rising Sun” upitao Zorana - “Ko je ta mala koja svira Animalse?”.
Tako je počelo. Tako su mi ispričali.



II
Kako sam rastao, tako se ta priča lagano menjala i dobila drugi, možda manje romantičan, ali i dalje zanimljiv ton i tok: Nada je zapravo već imala klavir - kupljen od odštete dobijene „na ime” dedine pogibije u Pešti za vreme revolucije 1956. – Crvenoarmejci su ga ubili plotunom iz tenka dok se nalazio u hodniku Jugoslovenske ambasade, u kojoj se od Sovjeta krio Imre Nađ.

Moj budući otac je, pak, Nadu spazio još ranije. Ristiću se jednom omakla priča da je čak na nekoj njihovoj žurci uspeo da joj mazne maramu koju je odložila dok je igrala uz Litlle Tonya ili tako nešto, a onda joj sutra došao na vrata da je kao vrati. U “Papuku” nije sedeo, a ako i jeste - pio pivo nije: i danas ne podnosi alkohol, posle jedne caše otpeva prvu strofu “Večernjeg zvona” ili tako nečega - i zadrema.

Kako god: moji potencijalni roditelji konačno su ispunili taj potencijal 1973, kada su se (u stvari SMO - ja samo što nisam došao na svet), sa sve klavirom natovarenim na kamion preselili na Voždovac - u 32 kvadratna metra, od kojih je barem 2 zauzimao – klavir.
Luka se rodio 1981: ni on nije bio mnogo zainteresovan za instrument koji je majka sve ređe svirala, ali je klavir ostao sa nama i posle preseljenja na NBG, dakle još dalje od Dositejeve, a postao je jedno od centralnih tačaka novog stana – iako retko sviran, nikada nije bio prašnjav. Ni danas ne znam kako se zvalo tih nekoliko melodija koje je keva svirala s vremena na vreme – ali je među njima uvek bila i „House of the Rising Sun”, koja, naravno jeste njihova pesma. No, vreme je da i ja otkrijem deo "nezvanične verzije" priče: klavir jeste sviran – ali keva to nije znala: prve probe prvih „bendova” koje smo pokušavali da napravimo podrazumevale su i „korišćenje klavira” (jer, ono se nije moglo nazvati muziciranjem), koji je uz bubnjeve napravljene od gajbica za jogurt i braon trake i distorziranu akustičnu gitaru pomagao da se kreiraju obrisi „pravca u kojem ćemo raditi”, pravaca koji su razvijani zapravo godinama, na opšti užas novobeogradskog komšiluka, sve dok nisam prešao na gitaru, na kojoj sam, uz nešto muke, uspeo da rasviram kompletnu pesmu. Da je pevam – nisam pokušavao, ne može bolje od Erika Bardona.
III
Istog leta u kojem je zamrla i poslednja ideja da će od moje "muzičke" karijere nešto biti, leta 1992, kuća Ristićevih je srušena - i na tom predugo praznom platou je godinama divljao korov, nagrizao betonske ploče nekadašnje staze od kapije do vrata koja se dugo mogla videti kroz loše postavljenu zaštitnu ogradu. Ristić je iseljen na ivicu nekadašnje ulice 29. novembra.
Nešto kasnije, ćale mu je bio i kum na venčanju.
Polovinom devedesetih, keva je u panici htela da proda klavir, da ga „kasnije ne bi dali za džak brašna”, ali smo je od toga odvraćali – džakova brašna je uvek bilo u stanu - i to posađenih ispod same klavijature starog klavira, učvršćeni pedalama i sve ređe korišćenom klavirskom stolicom.
Ipak, klavir je prodat, u proleće 1998: od tih para smo kupili prvi računar oko kojeg smo se Luka i ja otimali u dnevnim i noćnim smenama, zatim dva para cipela, te smo vratili i dug od 200 nemačkih maraka Ristiću.
Jedan od prvih albuma koji sam dobio u za mene novom a fenomenalnom mp3 formatu bio je „Songs from my FuneralSnakefarm, na kojem se nalazi i najboljih adaptacija ove pesme koju sam ikada čuo. Ne znam da li bi se kevi i ćaletu dopala, za njih je Erik Bardon i dalje - bog.
IV

“Papuk” je zatvoren.
Na mestu stare kuće Ristićevih nikla je jedna od onih novih zgrada čiju fasadu ne možeš da zapamtiš.

Erik Bardon konačno zasvirao u Beogradu nekoliko dana pre 40-godišnjice njihovog poznanstva. Nada je pričala da su čak i đuskali tokom tog koncerta u Domu Sindikata.
Statistika iz 2010. tvrdi da samo 1% domaćinstava u Srbiji poseduje klavir.Kada bih znao gde je taj naš stari, malo izubijani, mahagoni crveni pijanino, sutra bih ga otkupio i prevezao u Zemun, na brežuljak sa kojeg se to parče Dorćola skoro dobro vidi, napravio je Luka par sjajnih fotki sa krova te, nove kuće.

Istorija muzike, inače, tvrdi da je prvi naziv ovog tradicionala bio "Rising Sun Blues".

Ispostavlja se da nedostatak sadržaja izvan kampanje u igri mafia 2 nije bio mana, već vešt plan za bolju prodaju dodatnih misija.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Blogopen Socialopen 2010