Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Coca-Cola, i dizajn flašica iz kojih izlaze mehurići.
Kada je David Butler prišao Coca-Cola-i pre skoro pet godina njegova osnovna poruka je bila da se nešto mora da uradi sa dizajnom.
Ona je sedela i pila, i nije ni razmišljala o dizajnu flašice. Ovaj Coca-Cola robot je došao sa Zemlje i neće vam ništa, sem ako ne budete kupovali Pepsi.Ako kamile izumru kao vrsta, neka ova slika ostane kao dokaz zašto se to desilo.Dizajn. Kako da vam isto izgleda drugačije. 

Nedugo nakon što je Apple podigao tužbu protiv PsyStar-a, kompanije koja je počela sklapati i prodavati Mac klonove u vlastitoj režiji odvjetnički tim PsyStar-a napravio je najbolju moguću stvar za tvrtku, podnio je protu tužbu Federalnom sudu Californie kojom se tvrdi da Apple de facto na nepošten način iskorištava svoju ulogu na tržištu kako bi [...]

Odlučio sam da malo sporijim tempom postavljam epizode na blog, čisto da bi duže mogle da se poslušaju (aktuelnost nam i ovako nije baš jača strana), ali sada je došlo vreme za novo izdanje radio emisije ''Sineopsis''. U ovoj epizodi tema emisije jesu filmovi katastrofe – bez obzira da li su u pitanju elementarne nepogode, bolesti, globalno zagrevanje ili besni vanzemaljci, studiji vole da nam pokažu kako bi izgledalo da se naša civilizacija sruši do temlje.
Ako želite da saznate više o ovom podžanru, pritisnite play dugme na vrhu strane i saznajte šta Dušan i ja imamo da kažemo o tome.

Why I had to recognise Georgia’s breakaway regions
By Dmitry Medvedev

Published by FT: August 26 2008 18:48 Last updated: August 26 2008 18:48

On Tuesday Russia recognised the independence of the territories of South Ossetia and Abkhazia. It was not a step taken lightly, or without full consideration of the consequences. But all possible outcomes had to be weighed against a sober understanding of the situation – the histories of the Abkhaz and Ossetian peoples, their freely expressed desire for independence, the tragic events of the past weeks and inter­national precedents for such a move.
Not all of the world’s nations have their own statehood. Many exist happily within boundaries shared with other nations. The Russian Federation is an example of largely harmonious coexistence by many dozens of nations and nationalities. But some nations find it impossible to live under the tutelage of another. Relations between nations living “under one roof” need to be handled with the utmost sensitivity.
After the collapse of communism, Russia reconciled itself to the “loss” of 14 former Soviet republics, which became states in their own right, even though some 25m Russians were left stranded in countries no longer their own. Some of those nations were un­able to treat their own minorities with the respect they deserved. Georgia immediately stripped its “autonomous regions” of Abkhazia and South Ossetia of their autonomy.
Can you imagine what it was like for the Abkhaz people to have their university in Sukhumi closed down by the Tbilisi government on the grounds that they allegedly had no proper language or history or culture and so did not need a university? The newly independent Georgia inflicted a vicious war on its minority nations, displacing thousands of people and sowing seeds of discontent that could only grow. These were tinderboxes, right on Russia’s doorstep, which Russian peacekeepers strove to keep from igniting.
But the west, ignoring the delicacy of the situation, unwittingly (or wittingly) fed the hopes of the South Ossetians and Abkhazians for freedom. They clasped to their bosom a Georgian president, Mikheil Saakashvili, whose first move was to crush the autonomy of another region, Adjaria, and made no secret of his intention to squash the Ossetians and Abkhazians.
Meanwhile, ignoring Russia's warnings, western countries rushed to recognise Kosovo’s illegal declaration of independence from Serbia. We argued consistently that it would be impossible, after that, to tell the Abkhazians and Ossetians (and dozens of other groups around the world) that what was good for the Kosovo Albanians was not good for them. In international relations, you cannot have one rule for some and another rule for others.
Seeing the warning signs, we persistently tried to persuade the Georgians to sign an agreement on the non-use of force with the Ossetians and Abkhazians. Mr Saakashvili refused. On the night of August 7-8 we found out why.
Only a madman could have taken such a gamble. Did he believe Russia would stand idly by as he launched an all-out assault on the sleeping city of Tskhinvali, murdering hundreds of peaceful civilians, most of them Russian citizens? Did he believe Russia would stand by as his “peacekeeping” troops fired on Russian comrades with whom they were supposed to be preventing trouble in South Ossetia?
Russia had no option but to crush the attack to save lives. This was not a war of our choice. We have no designs on Georgian territory. Our troops entered Georgia to destroy bases from which the attack was launched and then left. We restored the peace but could not calm the fears and aspirations of the South Ossetian and Abkhazian peoples – not when Mr Saakashvili continued (with the complicity and encouragement of the US and some other Nato members) to talk of rearming his forces and reclaiming “Georgian territory”. The presidents of the two republics appealed to Russia to recognise their independence.
A heavy decision weighed on my shoulders. Taking into account the freely expressed views of the Ossetian and Abkhazian peoples, and based on the principles of the United Nations charter and other documents of international law, I signed a decree on the Russian Federation’s recognition of the independence of South Ossetia and Abkhazia. I sincerely hope that the Georgian people, to whom we feel historic friendship and sympathy, will one day have leaders they deserve, who care about their country and who develop mutually respectful relations with all the peoples in the Caucasus. Russia is ready to support the achievement of such a goal.

The writer is president of the Russian FederationSubscribe in a reader

Pitate se sigurno šta će vam starija verzija kad ste novu instalirali zato što je bolja, lepša, bezbednija itd. Naravno ne treba vam starija verzija da bi ste njome surfvali ali ako ste napravili neke web stranice koje želite da postavite na internat, sigurno vas zanima kako one izgledaju i u ovoj verziji. Bićete iznenađeni kako prikaz u čitačima istog proizvođača može da se razlikuje, pa čak da bude i nečitljiv, u različitim verzijama.

Dobra stvar je što ova samostalna verzija IE6-ce ne mora da se instalira već je dovoljno raspakovati i pokrenuti .exe datoteku.

IE6 standalone možete pronaći ovde http://browsers.evolt.org/download.php?/ie/32bit/standalone/ie6eolas_nt.zip

Na sajtu http://browsers.evolt.org inače možete pronaći Internet čitače svih postojećih proizvođača i to sve dosadašnje verzije pa ko hoće može da testira do mile volje.

Pola od kadrova koji slede garant su rezultat zapucavanja Fejsbuka :)

Poslе višе zаhtеvа korisnikа, u mаju jе omogućеno dа sе koristi srpski prеvod Vordprеsа ispisаn lаtiničnim pismom. Mеđutim mnogi kojе jе ovo zаnimаlo nisu znаli zа to pа sаm rеšio dа nаpišеm posеbаn člаnаk o tomе kаko bi sе lаkšе pronаšlo uputstvo.

Nеmа posеbnog izdаnjа prеvodа, vеć prеslovljаvаnjе vrši dodаtаk zа to nаprаvljеn (ćirilično pismo ostаjе podrаzumеvаno, а ko žеli lаtinicu, birа ovаj dodаtаk). On sе od mаjа uključujе u svаko novo izdаnjе, а možе sе prеuzеti i zаsеbno: pritisnitе dеsnim tаstеrom mišа nа slеdеću vеzu i izаbеritе Sаčuvаj vеzu kаo/Save link as (zаvisi od vаšеg vеb prеglеdаčа kаko jе ispisаno) i sаčuvаjtе dаtotеku srlatin.php nа vаš rаčunаr, а zаtim jе snimitе nа sеrvеr u dirеktorijumu wp-content/plugins.

Bеz obzirа kаko stе dobili ovаj dodаtаk, uključujеtе gа tаko što idеtе nа strаnicu sа dodаcimа i izаbеrеtе uključivаnjе dodаtkа „Srpski prеvod nа lаtinici“. Od tаdа, cеlokupаn prеvod аdministrаcijе, kаo i dodаtаkа i tеmа ćе sе prikаzivаti lаtiničnim pismom.

Nаpomеnа zа onе koji su koristili drugе lаtiničnе prеvodе: urаditе kаo što jе opisаno nа ovoj strаnici, posеbno u sеdmom korаku.

Nаpomеnа zа onе koji prаvе novu instаlаciju Vordprеsа: prilikom prаvljеnjа novе instаlаcijе, Vordprеs аutomаtski prаvi prvu poruku, strаnu, komеntаr i kаtеgoriju, koji služе kаo primеr i mogu sе izmеniti ili obrisаti, i ovo ćе biti ispisаno ćirilicom. Vi možеtе odmаh ili obrisаti ili izmеniti ovе stvаri dа budu ispisаnе lаtinicom (u vеćini slučаjеvа korisnici nе ostаvljаju u prvobitnom obliku ovo, bеz obzirа koji jеzik/pismo koristе).

Browser (čita se brauzer ) ili web čitač  je aplikacija tj program  koji vam omogućava pregled web stranica i multimedijalnog sadržaja na njima. Iz jednog od njih trenutno čitate ovaj tekst.

Postoji mnoštvo različitih proizvodjača ovog programa  najviše se ističu Microsoft sa svojim Internet Explorer-om (IE) kojeg hteli ili ne dobijate uz Windows operativni sistem, zatim u poslednje vreme sve popularniji Firefox kao delo Mozila fondacije,tu je još pomalo zapostavljena ali odlična Opera a ako preferirate Mac iz Apll kuhinje dolazi Safari. Naravno tu je još mnoštvo različitih rešenja koja su još u razvoju i traže svoje mesto pod suncem ali su dosta retki u svakodnevnom korišćenju.

Koji je čitač najbolji, ne možese sa sigurnošću reći ali zato znamo koji je najkorišćeniji. Po statistici koju je prikazao W3C konzorcijum (konzorcijum zadužen za standardizaciju Interneta) stanje izgleda ovako:

• Internet Explorer 52%
• Firefox 42.6%
• Safari 2.5%
• Opera 1.9%

Po ovoj statistice se vidi da se pravi rat vodi izmedju Internet Explorera i Firefoxa a ako pogledate kompletnu statistiku videćete da je broj korisnika Firefoxa u porastu. Tu popularnost Firefox zaslužuje svom otvorenom kodu, što ima za rezultat brzo otklanjanje grešaka u samom programu, i prilagodljivošću mnoštvom dodaka (add-ons) koji surfovanje čine udobnijim i lakšim.

 

Pre par dana je Don Boudreaux, šef katedre za ekonomiju na George Mason univerzitetu, poslao sledeće pismo uredniku Washington Posta, kao reakciju na neki tekst, koji nije toliko ni bitan:

George Will je u pravu: većina ekonomskih ideja Baracka Obame jeste idiotska. Ali, kao i podjednako moronski predlozi Johna McCaina, dobro prolaze kod birača - što i jeste pravi razlog zašto političari uopšte izlaze u javnost sa tako neverovatnim izjavama.

Washington je, podjednako kao i Hollywood, izvrstan u zadovoljavanju želje naroda da gleda herojske avanture, epske fantazije i bajke. I u jednom i u drugom slučaju učesnici se predstavljaju kao ponosni likovi koje odlukuju magične moći i božanska dobrota.

Jedina razlika između Hollywooda i Washingtona je u tome što publika razume da holivudski glumci glume. Ali, kada je producent Ujka Sam, sposobnost da se uvidi razlika između realnosti i fantazije prosto nestaje.

Naravno, ovo se ne odnosi samo na Ameriku, već verovatno na svaku državu na svetu. Negde su birači manje, a negde više cinični u pogledu vlasti. Mada, koliko se meni čini, ni u jednoj zemlji nisu dovoljno cinični.

  Režiser i scenarist: Michael Winnick Uloge: Jolene Blalock … Kate James Marsters … Jack Mark Winnick … Charlie Diahnna Nicole Baxter … Stacy Natasha Alam … Amber Richard Whiten … Dave Tonny Todd … Steve Jennie Ford … Melissa Radnja: Žena i muškarac bude se u individualnim belim ćelijama u napuštenom zatvoru ili ludnici noseći samo donji veš i bez ikakvog sećanja. Oni čuju čudnu i jezivu buku i odlučuju da pronadju put iz zgrade u kojoj se nalaze. Sreću šestoro stranaca u istoj situaciji i jednog od njih napada i ubija zastrašujuća i čudnovata senka. Dok pokušavaju da pobegnu iz zgrade i od smrtonosne senke, otkrivaju mašinu za ispiranje mozga sa indikatorom da je korišćena 8 puta. Kada naidju i na devetog stranca, shvataju da jedan od njih laže i zna šta im se dešava.

 

Moj osvrt:

 

Film «Shadow puppets» imao je solidan potencijal da bude dobar hororčić, ali zahvaljujući nekim nedostacima spada samo u grupu prosečnih ostvarenja.

Najveća zamerka je gotovo potpuno odsustvo «gore»-a, zatim nespretno i neubedljivo objašnjenje odakle potiče smrtonosna kreatura i na kraju, sitni propusti u scenariju.

 

Scenarista je dosta pisao pod uticajem filmova «Cube» i iz «Saw» serijala, ali ponavljam, mnoge scene nisu na nivou horor filma, pa film deluje nekako blago i razvodnjeno.

 

Što se tiče efekata, bar kako ja laički gledam, oni nisu loši. Sama senka je dosta zanimljivo zamišljena, pa i realizovana, ali onda stižemo do najveće greške u scenariju. UPOZORENJE SPOILER: Naime, senka se plaši svetlosti, ali se u mnogim scenama pojavljuje upravo u osvetljenim prostorijama (klasičan primer – scena u bazenu), a kasnije je rasteruju običnim baterijskim lampama!?

 

Još jedan prosečan film, sa boljom prvom polovinom, drugi deo filma slabiji…

 

Ocena: