Unosi za: Poslednjih 7 dana

Opet sam prisustvovao BlogOpenu ! Kad mogu onoliki blogeri da dodju, sto ja ne bi? Dosli ljudi iz cele Jevrope, a meni tu pred nosom, ne moram ni da pljunem, sto bi rekle neke babe… Obzirom da je ovo radno - prijateljski susret blogera, odlucio sam da obucem radni sako, a za drugi dan i druge radne [...]
Aljoša iz večernje škole ili Zlatan Zuhrić - Zuhra ima web stranicu na kojoj možete pročitati njegovu biografiju, pogledati galeriju slika, video isječke, pročitati najnovije vijesti vezane za zuhru i naravno ostaviti komentar u knjizi gostiju. Posjetite zuhrinu web stranicu ovdje: zuhra.net
Ne mogu više da gledam kako mi stvari izmiču iz ruku. Bez razloga, neprirodno, nepravedno. Vidim sebe kako pružam ruke visoko, kako pokušavam da dohvatim želje, kako nestrpljivo čekam... svoj život.
Bol se stidljivo vraća ispod moje bluze. Ponovo hodam da umorim nemir. Sanjam snove u kojima nema vazduha. Savladava me gravitacija dok izranjam iz kreveta.
Ćutim u svom ćošku i bacam pogled na telefon. Pa kroz prozor. Čitam o čoveku u mraku koji odagnava misli smišljajući sulude priče. Isto se dešava i u mom odsustvu svetla. A u tvom? Ima li kod tebe ičega osim mraka?
Onda se setim svih onih mirnih dana koji nisu zavaravali srećom. Žudim za njima.
Kako ću izdržati još jedno tvoje odsustvo? Pristajem i na grupisanje samo da bi mi objasnio zašto se sve ovo ponovo dešava.
Pusti bedne izgovore, sve smo ih istrošili. Zar ne možemo da uvedemo novu dijagnozu - "devojka koja nema sreće" umesto floskule kao što je anticipativna anksioznost? Strah od stvari koje se neće desiti. A šta se dogodi kad se one stvarno ne dese? Kako se onda to zove?
Pošalji mi razglednicu sa objašnjenjem. I telegram sa terapijom.

Biću u kući koju treba da napustim. Izlaziću sa čovekom koji se pravi da ne postojim. Živeću život koji se samo tako zove. Smišljaću priče koje gase mrak. Šetaću kroz neki park.
Pronađi me čim se vratiš. Imaš moj broj.
Ja imam samo tebe.
Tekuća kreditna kriza je, ako ništa drugo, odličan primer zakona neželjenih posledica. Ekonomija je kompleksan sistem sa mnoštvom isprepletenih uzročnosti. U spontano funkcionisanje tržišta se ne treba mešati između ostalog i zato što najbolje namere često imaju potpuno nepredviđene i neželjene posledice.

Evo jednog članka iz 1989. godine, u NY Timesu, koji optužuje privatne banke za rasizam. Studija je pronašla da je stopa odobrenih stambenih kredita veća za belu nego za crnu populaciju, što je označeno kao rasizam. Ono što nije analizirano u članku je da je pri takvim stopama kredita, stopa povraćaja približno jednaka kod obe grupe. A upravo je stopa povraćaja pokazatelj jednakog tretmana različitih populacija. Kada bi stopa povraćaja bila veća kod crnog stanovništva, onda bi se moglo sumnjati da se krediti crnoj populaciji ne odobravaju iz nekih drugih razloga kao što je rasizam. A to što je sama stopa odobravanja kredita različita, pri jednakoj stopi povraćaja, samo govori da su bankari imali dobre razloge za svoje odluke da odobre ili ne odobre kredite. Svejedno, banke su optužene za rasizam i moralo je nešto da se uradi.

Evo drugog članka, deset godina kasnije, 1999., LA Times. Ovog puta članak govori o uspehu politike koja je u međuvremenu popravila stope kredita kod manjinskog stanovništva. Evo isečka:

It’s one of the hidden success stories of the Clinton era. In the great housing boom of the 1990s, black and Latino homeownership has surged to the highest level ever recorded.

Veliki uspeh Clintonove ere, svi mogu kupiti kuću, čak iako nemaju para da je plate. A ako imaju, onda mogu kupiti malo bolju i skuplju. Affordable housing.

Ostatak znate. Ovi krediti koje su banke reagujući na podsticaje i instrukcije države dale, postale su subprime ili nenaplativi krediti, prva karika u lancu finansijskih derivata koji je doveo do opšte finansijske krize. Zakon neželjenih posledica na delu, od promocije stambenih kredita za sve, do finansijskog fijaska. Pre nego što je Ceca prisvojila stih, liberali su voleli da kažu da je put pakla popločan dobrim namerama.

Berba 2007 je prva koju nameravam da kompletno prodam. Imam obezbeđeno sve - flaše, etikete, pampure, kapice. Sve sem ambalaže. Dakle…

Gde kupiti kartonske kutije sa pregradama, za 6 i 12 flaša vina (0.75l)?

Ne treba mi mnogo i treba da su čiste, bez ikakve štampe. Preferiram bele, mada može bilo kakve. Ako ste proizvođač ili imate kontakt za nekog proizvođača, super, može i to.

Gledam kalendar danas i shvatam da je sutra već mesec dana od venčanja a ja sam se totalno ulenjio u pisanju bloga. Hanimun smo proveli u Egiptu i vratili smo se prepuni neobičnih iskustava i doživljaja. Prvi trenuci nakon povratka i ulaska u stan su prosli u zajednickom komentaru da imamo osećaj kao da smo bili odsutni [...]

Ljudi ne znam šta da Vam kažem. Slika je toliko da ću morati malo i da biram ili po nekom kriterijumu cenzurišem… ali šta? kad su sve zanimljive. Znači slike sa OPEN-a deo drugi. Naravno o video zapisima ne pričam…

Ostatak ću srediti kad se vratim kući … Ovaj ptt-ov “a-de-es-el” je zasita dobar za nervni slom.

Tužan je Zeleni Jovan,
grbav i ćopav,
kljakavi bogalj.
Majku su mu nazvali kurvom.

A kad se molio Bogu
i tresao se, držeći raspelo,
ta ženska, blaga ruka
što miluje grbu nežno,
draga kao san
kad nestane sav,
za njega je bila sve lepo i sveto.

Leži na zemlji Zeleni Jovan
i gleda zvezde na nebu.
Te iskre što grebu tamu
podsećaju na golicave
žmarce, što ih u uhu
stvarao majčin glas.
Mada ne razume
nebeska tela,
ipak ume, ta prosta glava,
da se divi Suncu i Mesecu.

Plače i ječi Zeleni Jovan,
boli ga telo, nek’ boli,
ali kako mu krvari srce…
Nepoznata, tri, pijana,
nekažnjena muškarca u noći,
štapovima i pesnicama
su mu ispravljali leđa
i rekli ono za majku.

Duva vetar po travi,
crvenoj, gde je pljunuo zube.
Hladan vazduh na ranama,
fijuk iz krošnji i vlati,
čine da bude bolje,
jer k’o da majka priča i mazi.
Pa se nasmeja Zeleni Jovan,
grbav i ćopav,
kljakavi bogalj.

“Oprosti, majko…”

Samo se još,
kad je utihnuo dah,
u onoj grobnoj tmini,
brdo sa crkvom i mesec nad njom
učiniše kao grudi njene.

Danilo Lučić

Dan posle tj vise godina posle pitamo se mi gde smo i kako smo i sta radimo i sta nam je ciniti? Nije ovo prica o kontracepciji mada bi i mogla biti.

Sumirana desanjava poslednjih godina bi izgledala ovako: Da je toliko dobro koliko smo se nadali nije. Da je bolje, kako kome, ali rekao bih da u nekoj globalnoj prici da ide ka boljem. Culi smo mnogo novih reci, Evropska unija ili EU, Bela Sengen lista, tranzicija,  zakoni i jos trista cuda.

Opet, sto bi obican narod reko nismo nista drugo doziveli do: “Sjase Kurta da uzjese Murta”. Ne bi to bilo tako strasno da nije narod onaj koji nosi K(M)urtu tj onaj koga jasu tzv jahani.

Opet, neki bi rekli da je ovo ipak eroCka tema. Ebu nas na sve strane, po salterima, bolnicama, bankama, postama. Tek ponekad daju pilulicu da se malo ljudi smire, najave neko besplatno lecenje, mlade i zanosne medicinske sestre i narod miran.

Dan posle? Kako je krenulo valja uzeti pilulu pa makar i neimali seks pre toga.

(klik na sliku za uvećanje)

Valjam se od smijeha…

Izvor…

croportal_url = "http://www.gadgeterija.net/2008/10/06/izgleda-da-linuxasi-i-nisu-neki-ljubavnici/";croportal_title = "Izgleda da Linuxaši i nisu neki ljubavnici...";croportal_abstract = "";croportal_skin = "horizontal";
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk