

Prijavite se ili ako nemate nalog registrujte se.
Prikaži opcije

Сабор светог архангела Михаила и осталих небеских сила бестелесних - Аранђеловдан 21.новембар
Ангели Божји били су празновани од људи још из дубоке старине. по то празновање чеcто cе изметало у обожавање ангела (IV Цар. 23, 5). Јеретици cу cвашта баcноcловили о ангелима. Неки cу од тих гледали у ангелима богове; други и ако их не cматраху боговима називаху cтворитељима ваcцелог видљивог cвета. Лаодикајcки помеcни cабор који беше на 4 или 5 година пре I Ваcељ. Сабора, cвојим 35. правилом одбаци поклоњење ангелима као боговима и уcтанови правилно поштовање ангела. У време пак Силвеcтра папе римcког и Алекcандра патријарха алекcандријcког (из IV в.) би уcтановљен овај празник прхиcтратига Михаила и прочих Сила небеcних у меcецу Новембру. Зашто баш у Новембру? зато што Новембар предcтавља девети меcец поcле меcеца Марта. У меcецу Марту cматра cе да је било cтворење cвета. А девети меcец поcле Марта узет је због 9 чинова ангелcких, који cу најпре cтворени. Св. Диониcије преопагит, ученик апоcтола Павла, онога апоcтола, који cе уздигао до у треће небо,опиcао је ових 9 чинова у књизи „О небеcној Јерархији‿.Ти чинови cу cледећи: шеcтокрили Серафими, многоочити Херувими и богоноcни Преcтоли, Гоcподcтва,Силе и Влаcти, пачала, прхангели и пнгели. Војвода целе војcке ангелcке јеcте архиcтратиг Михаил. Када је cатана, Луцифер, отпао од Бога, и повукао cобом у пропаcт један део ангела,тада је Михаил уcтао и узвикнуо пред неотпалим ангелима: вонмемъ! cтанемъ добрc,cтанемъ cо cтрахомъ! И cве небеcне војcке верних ангела громовито cу запојале: cвјат, cвјат, cвјат Гоcпод Саваотъ иcполнъ небо и землc cлавы твојеја!! (Види о архангелу Михаилу Иc. павина 5, 13–15;
cв. Јуде 9.)
Међу ангелима влада cавршено једномиcлије, једнодушноcт и љубав, а уз то још и потпуна поcлушноcт нижих чинова вишим чиновима, и cвих укупно cветој вољи Божјој. Сваки народ има cвога ангела хранитеља, а оcим тога и cваки хришћанин има cвога ангела хранитеља. Треба cе увек cећати да ма шта ми чинили, јавно или тајно, чинимо у приcуcтву cвога ангела хранитеља. п на дан Страшнога Суда cабраће cе cве огромно мноштво ангела небеcних cветих око преcтола Хриcтова, и пред cвима њима објавиће cе дела, речи и помиcли cвакога човека. Нека би наc Бог помиловао и cпаcао молитвама cв. архиcтратига Михаила и прочих небеcних cила безтелеcних.
Амин

Tko god je tih godina prolazio Šalatom morao je vidjeti ljude koji ne dižu pogleda s vrhova svojih cipela
Od ranoga je jutra, svakoga radnog dana, zagrebačka Šalata bila puna ljudi, muškaraca i žena, uglavnom u godinama, koji bi stajali s obje strane ceste, gledajući sebi pred noge, bez interesa za razgovorom i za gradom u koji su došli poslom i po nekoj svojoj muci. Dalmatinke u vječnoj crnini, starci iz Ravnih Kotara, koji su svoje epske brkove krenuli puštati u neka davna, sretnija vremena, kada im je svaki susjed bio bratom i oni su svakome bili braća, pa Kordunaši i Banijci i rijetki preostali Ličanin, te Slavonci i Slavonke, što su došli u Zagreb samo da bi dobili onaj veliki četvrtasti ćirilični pečat, pa da s njime mogu u posjetu svojima. Tom šutljivom svesrpskom saboru u centru Zagreba, u elitnome kvartu, ispred kuće što ju je svome teatru i gradu kao legat ostavila Mila Dimitrijević, velika hrvatska glumica srpskoga roda, i ne sanjajući, Jugoslavenka, da će tu jednom biti ambasada SR Jugoslavije, pa Srbije i Crne Gore, te na kraju i same Srbije, svakodnevno bi se pridružili, i s braćom istočnoga obreda pomiješali, i rijetki Hrvati, opet uglavnom starije dobi, kojima je također trebao taj veliki četvrtasti pečat da posjete nekoga svog, brata, sestru, sina ili kćer, što su se ženili i udavali po Beogradu, Novom Sadu ili negdje još dalje, tamo duboko u Srbiji, među narodom za koji se ovdje već cijelu vječnost ne želi ništa znati. A nekada smo bili jedan svijet, pa se nije ni računalo da se ženidbom u Srbiju odlazi negdje daleko. Ali eto, došla su bila neka vremena da od Beograda nije bilo daljeg grada. Na koncu su, ispred ambasade na Šalati, pognutih pogleda, duboko posramljeni, jedni uz druge stajali Srbi i Hrvati. Sram jednih nalazio je razloge u činjenici da su ostali manjina među svijetom koji je od njih očekivao da se srame već i zato što su Srbi, dok su se drugi sramili jer im je sudbina tako namjestila da budu još prezrenija manjina, iako imenima i prezimenima pripadaju većinskome svijetu. Tko god je tih godina prolazio Šalatom, morao je vidjeti ljude koji ne dižu pogleda s vrhova svojih cipela.
U mome istrošenom i odavno poništenom hrvatskom pasošu skoro da je na svakoj trećoj-četvrtoj stranici po jedna viza SR Jugoslavije. Ali ja nisam osjećao nikakvu nelagodu, nije me bilo sram, jer sam u Srbiju putovao mimo rodbinskih veza i egzistencijalne potrebe, po vlastitome izboru i slobodno. Skoro da je u tome bilo i neke provokacije. Osim toga, još jedna je važna razlika između mene i tog tužnog srpskog i hrvatskog svijeta na Šalati: svoju vizu nikada nisam ni minute čekao, išao sam preko veze, kao pisac ili novinar, u svakom slučaju kao izdvojen slučaj, pa bih još bio ponuđen i kafom. Na kraju sam, malo pred ukidanje viznoga režima, dobio i višekratnu vizu, na šest mjeseci. Nisam iskoristio tu svoju povlasticu, jer je proveden taj silno važan akt normalizacije međudržavnih odnosa, čije duboke ljudske, psihološke i socijalne važnosti nisu ni mogli biti svjesni oni koji nikada nisu stajali ispred vile na Šalati ili koji su imali tu povlasticu da im je viza dodjeljivana bez čekanja i skoro kao neka vrsta počasti. Ukidanjem viza srpskoj zajednici u Hrvatskoj, a pogotovo tim preostalim starcima i staricama iz poluspaljenih i spaljenih sela u kojima nitko osim njih i ne bi želio da živi, skinuta je s leđa kolektivna krivica za nešto u čemu, uglavnom, niti su učestvovali, niti su na to imali utjecaja. Prestali su biti krivi za vlastitu povijest. I što je simbolički manje važno, ali je u praktičnome i životnom smislu skoro još i važnije: kada su ukinute vize, mnogi su mladi i urbani Hrvati krenuli preko granice, u upoznavanje svijeta o kojemu su, na televiziji i u novinama, mogli čuti sve najgore, ali za koji su, makar i instinktivno, znali da je dio ljepše prošlosti i dubinskoga kulturnog identiteta njihovih roditelja. Istovremeno, krenule su i posjete iz Srbije, zasvirali su na zagrebačkim pozornicama novi srpski bendovi, pojavile su se srpske registarske tablice na ulicama i skoro da su ljudi opet postali normalni. Valjda se više ni onaj tužni svijet što je čamio na Šalati nije morao sramiti sebe i svoga imena.
Jedna mafijaška likvidacija u kojoj je stradalo dvoje ljudi, a u kojoj su, izgleda, učestvovali i atentatori iz Srbije, bila je dovoljna da se na Hrvatskoj televiziji i u pojedinim zagrebačkim novinama, uglavnom među desnim komentatorima, krene zazivati povratak viznoga režima sa Srbijom. U samo nekoliko dana, često zahvaljujući upravo angažmanu novinara i novinarki za koje se zna da su bliski s mafijom, stvoren je mit kako u Hrvatsku svakodnevno stižu pljačkaši banaka i ubojice iz Srbije. Da nije njih, ovdje niti bi se kralo, niti bi se ubijalo. Sanaderova je vlast rezolutno i nedvosmisleno odbila mogućnost povratka viza, ali to ne znači da je s ovom pričom gotovo. Ti ljudi bi voljeli da se vrate dobra stara vremena, kada je običan svijet od srama gledao u vrhove cipela, a svaki viđeniji beogradski mafijaš imao je važeći hrvatski pasoš pa mu za Hrvatsku i nije trebala viza.
Miljenko Jergović / Politika

Nedavno sam bio odsutan tek nekoliko dana iz grada, iz mog rodnog grada, iz Subotice. Vraćao sam se u sumrak pa se toranj gradske kuće nije video iz one daljine kada se sa juga, danju vozom vraćamo. Naslućivao sam da je negde među mnogobrojnim zvezdicama svetla koje su dopirale iz prostora koji pokriva centar grada. Naslućivao sam koje bio to svetlo moglo da bude, baš sa tornja jednog od čuda u Srbiji.
Prijatnos povratka i nerežirani osmeh na licu uvek me prijatno iznenade.
Prođem sutradan centrom, kad tamo popločan još jedan deo trotoara sa onim crveno-žutim klinker kockama, ofarbani prelazi preko ulice, fasade se doteruju, oko crkve skela, a čudo nad čudima osvetljeno. Meni lepo, pa sve nogu pred nogu oko Gradske kuće hodam, gledam u visine, ali gledam i dole i ponovo mi prija, drago mi je, pravim se važan a nemam pred kim, sam sam. Tek tako, pravim se važan što je to i moja Gradsk kuća.
Pa ma kako vremena bila teška, ma kako se naslućivala još teža, ma kako neko progovori da nam sada treba što vise igara, što manje hleba, onako u sebi i za sebe upućujem čestike onima koji nam osvetliše čudo.
Da, treba nam hleba, ali nam bogami treba i igara.
aleandro minore
Dragan Varagic Web Log - 21.11.2008, 07:59:06

Ružica Damjanović (1933) od pre neki dan ima svoj Facebook profil (već ima preko 150 prijatelja), a od juče i Facebook grupu obožavatelja. Ružica je baka Predraga (Pece) Damjanovića, poznatog e-preduzetnika (Vesti.rs, MyCity.co.yu, Zastita.co.yu), koji se kune da “projekat Baba 2.0” nije njegovo “maslo” (“okrivljuje” svog brata Nešu za ideju i realizaciju).
Baba Ružica brzo dolazi do novih Facebook prijatelja pod sloganom “Pecini i Nešini prijatelji su i moji prijatelji”, a u opisu grupe obožavalaca “Pecine babe” stoji:
“Pecina i Nešina baka je odlučila da postavi svoj profil na Fb zarad ljubavi prema svojim unucima. Pomozimo joj da okupi najveći broj ljudi sa našeg govornog područja do sada. Mislimo da to i zaslužuje.”
Peca Damjanović najavljuje i prve blog postove njegove bake (iako ne u čestvuje u “realizaciji”), na osnovu dobro obaveštenih izvora unutar svoje porodice
Verovatno ćemo uskoro biti svedoci i novog članka o baka Ružici na Wikipediji…
Mogli bi poželeti da baba Ružica bude što popularnija osoba na Webu, i ovo je stvarno lep primer kako porodica može svojom podrškom da pomaže - čak i u online okruženju (možda se iz ovog “projekta” izrodi jedan lep primer viralnog marketinga).



RESEARCH TRIANGLE PARK - 20. studenog, 2008. - Lenovo je predstavio prijenosno računalo ThinkPad X301, postavljajući nove granice najtanjeg i najlakšeg potpuno opremljenog računala visokih performansi u svojoj klasi. Kao i njegov prethodnik, u PC industriji prihvaćen prijenosnik ThinkPad X300, ThinkPad X301 opremljen je najsuvremenijim karakteristikama i tehnologijama tankih i laganih dimenzija početne težine manje od 1,33 kg i debljine svega 2,54 cm. Prijenosnik omogućuje veću mogućnost pohrane podataka s izborom 64 GB ili novog 128 GB SSD diska dostupnog od rujna. Prijenosnik ThinkPad X301 u prosjeku osigurava 20 posto bolje performanse u usporedbi s prijenosnikom ThinkPad X300 zahvaljujući najnovijom memorijom DDR3 kao i najnovijeg Intel® Core 2 Duo nisko naponskog procesora.
„Lenovo nastavlja donositi tehnološke inovacije nudeći korisnicima u pokretu najnovija poboljšanja kao što je SSD disk i tehnologija digitalnog prikaza uklopljena u novi prijenosnik ThinkPad X301″, izjavio je Sam Dusi, potpredsjednik globalne poslovne jedinice prijenosnika Lenova. Prijenosnika ThinkPad X301 nastavak je naše predanosti spajanju funkcionalnosti i prenosivosti te opremanja poslovnih korisnika s najnaprednijim računalnim alatima za pružanja visokih performansi.”
Nova podrška za DisplayPort omogućuje gledanje sadržaja u visokoj razlučivosti jednostavnije i idealno za modele s ultra tankim DVD snimačem. S podrškom za DisplayPort i VGA, korisnici mogu gledati sadržaj u visokoj razlučivosti na više monitora. Dizajniran za maksimalan broj bežične mogućnosti povezivanja, prijenosnik ThinkPad X301 nudi modele s mobilnim broadbandom velike brzine i WiFi za bežično povezivanje s Internetom kao i modele s Bluetoothom i tehnologijom Ultra-Wideband za bežično povezivanje s drugim uređajima. Modeli s WiMAX-om bit će dostupni kasnije tijekom godine. Nadalje, GPS na određenim modelima prijenosnika u kombinaciji s mobilnim broadbandom velike brzine omogućuje korisnicima u pokretu lakšu navigaciju do ureda ili aerodroma.
Prijenosnik je također opremljen tehnologijom Lenovo ThinkVintage, jedinstvenim hardversko-softverskim alatima dizajniranim kako bi maksimalizirali produktivnost korisnika. S poboljšanim alatima Access Connections korisnik ima mogućnost navigacije putem jednostavnog sučelja za pronalaženje i spajanje s Internetom i drugim mrežama. Također, poboljšani Lenovo Power Manager omogućuje korisnicima više kontrole nad funkcijama prijenosnika kako bi osigurao duži životni vijek baterije.
Prijenosnik ThinkPad X301 nastavlja tradiciju Lenovo usmjerenu na dizajn u skladu s okolišem. Njegov 13.3-inčni monitor s LED pozadinskim svjetlom, SSD diskom i ostalim energetski učinkovitim tehnologijama, pomogli su prijenosniku u dobivanju zlatnog statusa EPEAT. Dobivanjem ove nagrade Lenovo je povećao ukupan broj priznanja zlatnog statusa EPEAT dodijeljen prijenosnicima ThinkPad i stolnim računalima ThinkCentre.
Cijena i dostupnost
Početna cijena prijenosnog računala Lenovo ThinkPad X301 je 21.785 kuna (PDV uključen), a dostupan je odmah putem Lenovo poslovnih partnera ili putem www.lenovo.com.
croportal_url = "http://www.gadgeterija.net/2008/11/21/prijenosna-mrcina-u-minijaturnom-kucistu/";croportal_title = "Prijenosna mrcina u minijaturnom kućištu";croportal_abstract = "";croportal_skin = "horizontal";

Blogosfera, radio emisija na Radio Boru, nastavak promocije blogova , blogovanja …
BITNO - Borska internet organizacija vec duze vreme ima svoje emisije na Radio Boru, svakog cetvrtka od 23-24h gde borski blogeri promovisu blogovanje kao nacin zivota…
U ovoj emisiji gosti-domacini bili su SUSKE i DEDA.
Prica je vezana za BITNO, BlogOpen i blogove , a sve vreme pokusavali su da budu ozbiljni…
Slusajte i uzivajte kao sto smo nas dvoje uzivali u BLOGOSFERI !!!
Prethodne emisije imate na blogu kod Waltera, Suske, mene, , pa ako zelite , slusajte ponovo i njih…

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.