Jutros me je probudila lupa, povlačenje i grebanje ispod kreveta. U bunilu sam pomislila da su našu kuću, u skladu sa starim dečjim božićnim filmom, opsednuli gremlini i da zabava može da počne. Što je najgore, nisam bila daleko od istine. Još uvek u polusnu, toliko pospana da me je svaki pokret boleo, ne ustajući zavukla sam ruku ispod kreveta i izvukla kutiju iz koje su dopirali prodorni i uporni zvuci. Imala sam šta da vidim.
Naš kontejnerko sa maskom Zoroa prevučenom preko lica sedeo je među knjigama. Ispod njegove guzice ležali su Gradovi i himere Jovana Dučića, a mladunac se zaustavio na stranici gde pesnik-putopisac opisuje svoj prvi utisak o ostrvu Krf. Uveliko odbačen bio je razbucan Poov Gavran, dok je celom prednjom polovinom tela bio duboko zaglibio u Jade mladog Vertera. Guliverova putovanja je preko noći doslovce sažvakao. Prilično ambiciozno za jednog mačka sumnjivog porekla. Dobismo mi mačka intelektualca!
Ipak, juče ujutru nije bilo tako. A ni svitanje pre jučerašnjeg nije bilo isto. Jednom rečju, nikada ne znamo sa kakvom idejom će nam prirediti buđenje. Ono što je sigurno, ni u snu ne možemo da prozremo njegove lukave namere.
U svakom slučaju, Štucko u potpunosti koristi sav prostor koji ima na raspolaganju. Iz kupatila gotovo da i ne izlazi. Igra se u kadi i jedva čeka da se neko tušira, da on sedne pored njega i dobije na dar malo tople vode po sebi. Da, da, dobro ste razumeli. Ova mačka obožava da se kupa! Voli vodu iz lavaboa dok se umivamo i sređujemo, i onu iz sudopere dok peremo sudove, pa i onu iz ve-ce šolje, koja stalno žubori, čak i kada šolja nije u upotrebi. Ako slučajno zaboravimo da spustimo poklopac, zateći ćemo mačku kako uredno sedi na dasci sa glavom zabodenom sve do vode. Gora varijanta je kada su pored glave, duboko u toaletne dubine zavučene i šape. One kojima nas posle tako umilno mazi po licu.
Druga strast su mu sve vrste papira, svezaka, časopisa i vizit-kartica, pored spomenutih knjiga, naravno, ali to su već drugi porivi. Iako se Ivanov broj vizit-karti smanjuje iz dana u dan, obim posla mu se ne povećava, jer sve odlaze na isto mesto, a taj krajnji cilj ni mi ne saznamo odmah, već nam se tajno skrovište papira i drugih sitnica otkrije onda kada počnemo da usisavamo kuću. Sve papire ova mladica od mačke uvija u loptice i onda se sa njima igra toliko strasno, da mu ništa drugo ne može privući pažnju.
Osim možda Ružnog Zeke. Niste čuli za njega? Pristigao je iz Kine pre par godina, u kontejneru (onom za prenos robe) sa još par stotina hiljada drugih sitnih igračaka i privezaka. Kupljen svež i nov, a čak je metaliziranim, gotovo sablasnim glasom, u trenucima nadahnuća mogao na hrapavom engleskom da vam izjavi ljubav. Tako se dešavalo da neko od nas u pola noći ustane da ode do Štuckovog igrališta, tj. kupatila, a da pod njegovim stopalom zakrklja Ružni Zeka sa jednim groznim i u tom trenutku neprimerenim I love you! Ipak, Zeka više ne govori, mada kineski instinkt još nije uništen. Kineski mehanizmi su večni, pa čak i onda kada mislite da se više nikada neće oglasiti. Nikad ne reci nikad, posebno ne Kinezima.
Taj Ružni Zeka je prva, a samim tim i najdraža, Štuckova igračka. Privezan je kanapom za vrat, kako bismo ga mogli obesiti negde da mačka skače po njega, i time učinili igru interesantnijom. Neretko, kada niko nije u mogućnosti da se igra sa ljubimcem, možete ga videti kako drži Zeku među zubima, dok se kanapče vuče kroz kuću za njim. Nakon svih nedaća, nesuglasica, tuča i ugriza, Zeka se odlično drži i najbolji je Štuckov prijatelj.
Najzad, slobodno mogu da kažem da je divno imati mačku. Uvek imate povod za fotografisanje, ali nikada nemate upotpunjen san. U kući vam je stalno nešto novo, ali zato od onog starog što ste voleli ni traga ni glasa. Čarape vam nikada nisu tamo gde ste ih ostavili, ali uvek znate da su najverovatnije svoje mesto našle u misteriozno otvorenom slivniku u kupatilu. Stalno imate sa kim da se mazite, ali i da se rvete. Imate pomoćnika u svim kućnim i umnim poslovima, i vrednog posmatrača u onim intimnim. Kuću teško možete da vetrite, jer znatiželjne njuške iskaču kroz prozor na terasu, tako da vam u kući vlada pretopla (da ne kažem ustajala) atmosfera. Kese ne držite razbacane po sobi, jer uvek ima nekog da se u njih uvuče i napravi veselu, šuškavu muziku koju ne možete dugo da izdržite; kuća je tako uvek čista. Vaši novogodišnji pokloni su uvek originalno ukrašeni, jer nose trag mačjih kandži, zuba i dugog spavanja.
Povrh svega, imate još nekog koga volite.
Za Doček smo se odlično proveli, a najbolje je bilo Štucku, s obzirom da je bio zvezda večeri. Samo, ja neću o tome, da ne ispadne da ga mnogo hvalim. Nemojte se čuditi (kako je krenulo) da on napiše neki od sledećih postova.
Odoh sada da spremam doručak. Ne za sebe, naravno. Odoh što pre, jer lampa sa stola u znak bunta upravo je pala.